Time - Život u čizmama s visokom petom [^] [~]

PGP RTB - 55 5292
Datum rezanja vinila: 15.10.1976


"Time", juli i avgust 1976.
"Život u čizmama s visokom petom"

B strana
1. Rock'n'roll u Beogradu (4:20)
2. Superstar (4:56)
3. Život u čizmama s visokom petom (8:34)
4. Ispovjest jednog Sarajlije (5:01)

A strana
1. Igraj narode moj (6:48)
2. Jer sve je u pjesmi što čovjeku treba (4:47)
3. London, decembar '75. (5:29)
4. Nitko ne zna zašto (4:31)

Dado Topić - vokal, bas gitara (Gibson EB 3)
Vedran-Petar Božić - el. gitara (Gibson Les Paul, Fender Stratocaster), akustična gitara (Martin Custom), voice box (Red Devil), phaser (Little Stone), el. orgulje (Hammond B 3), vokal
Christopher-Chris Nichols - klavir (Yamaha, Steinway), el. piano (Fender Rhodes Stage), klavinet (Honer D 6), string synthesizer (Logan Symphonic), synthesizer (Mini Moog - M. D.), tubular bells, el. orgulje (Hammond C 3)
Ratko-Rale Divjak - bubnjevi (Asba Rock Set, Mini Asba), cymbals (Paiste 2002), percussion efekti
Karel-Čarli Novak - bas gitara (Fender Jazz Bass)
Ivan-Piko Stančić - bubnjevi (Rogers), cymbals (Paiste 2002)
Zdenka Kovačićek - vokal

Muzika: Dado Topić - A/ 1, 2, 3, 4), B/ 1, 2, 3; Christopher Nichols - B/ 4
Tekstovi: Dado Topić

Snimano u Ariola-Eurodisc Bmb H Musikstudio - München
Miksano u Union Studios - München
Matrica Tonstudio Bauer - Ludwigsburg

Snimao i miksao: Günther Zipelius
Tonski tehničar: Güngher Marschall
Art Director, Design, Photo: Dragan S. Stefanović
Za PGP RTB producent: Vladimir Mihaljek-Miha

Kontakt i poslovna adresa: "Time" - Vladimir Mihaljek
c/a
Interartist
Gajeva 18, 41000 Zagreb
Yugoslavia
tel. 041/415816
041/419225
Producent: "Time"

Izdanje Produkcije gramofonskih ploča Radio televizije Beograd, Beograd, Makedonska 21
Odgovorni urednik: Đ. Debač
Recenzent: L. Habić


Igraj narode moj

Kad se čovjek rodi i stupi na scenu
uloga mu laka neponovljiva
jer danas je djete sutra možda čovjek
obrnuto samo želja neostvarljiva

Igraj narode moj

Kad su meni u septembru pedesete
život dali
dali su mi i ulogu moju
da l' ju želim nisu me pitali
igrao sam sve od tada uvijek dobro
i svi su mi pljeskali
a jučer kad sam bio najiskreniji
jučer su me izviždali

Gurnuli me dole sa scene
htjeli da im vratim dug
govorili protiv mene
zahtjevali kaznu sud
i sad lutam, tražim pomoć

uspomene zovem svoje
da mi daju malo sreće
i vrate me u djetinjstvo moje

I da opet k'o nekad živim kao ptica
da vjerujem svima i da volim ljude
da jurim poljima i proljetnim šumama
da me jutrom usne moje majke bude
da se ludo radujem kad krenem u školu
da se svaki dan sto puta zaljubim
i da drhtim od sreće dok držim joj ruke
ne znajući kako da je poljubim

Igraj
igraj narode moj, igraj
hej, hej, hej, hej
igraj narode moj
pozornica je svima otvorena
hajde, redom svi
hej, hej
opa
dobra ova muzika pobro života mi

Kad čovjek shvati da prošlo se ne vraća
i da je već ostario sa dvadeset godina
on se oženi onom koju voli
i misli da je sreća to što ima
a od nje samo traži
da mu bude vjerna i da rodi sina

Jer svi smo mi veliki i svi smo mi mali
ali u suštini svi smo jedno isto
isti svi imamo početak svi imamo kraj
a ono između možda nije bitno

Zato igraj sad narode moj
život je scena velika
i nije važno tko je na njoj glavni
jer mi smo i glumci i autori i publika


Jer sve je u pjesmi što čovjeku treba

Ja bih htio da vam dam
sve što pjesma može dati
to je najljepše što znam
jer je sve u pjesmi
čovjeku što treba
što bi želio da zna

Ja bih htio da vam pjevam
pjesme koje ljudi vole
to je najljepše što znam
jer je sve u pjesmi
čovjeku što treba
što bi zelio da zna
što bi zelio da zna

O ljudima
o pjesmama
o ljubavi
o istini
o ljudima
o pjesmama


London decembra 75.

London decembra 75.
u beskrajnom moru od ljudi što čine taj svijet
ja stojim sam a tu sam jer želim da znam
da l' mogu da pokušam bar
postati veliki star

Svud oko mene u raskošu sja
život što buja i pita
tko sam ja i što radim tu
na stazi što vodi u raj
koliko mogu da dam
zar jedino pjevati znam

Ja nisam sam
tu je sve u mom srcu
skriven živi jedan mali svijet
samo moj svijet

Tu je moja gitara
moje pjesme i slike od žene i sina
tu je srce što zna
da u ljudima živi istina
i ljubav za sve
istina i ljubav za sve
London decembra 75.

Ja nisam sam
tu je sve u mom srcu
skriven živi jedan mali svijet
samo moj svijet

London decembra 75.
u beskrajnom moru od ljudi
što čine taj svijet
ja nisam sam
i sve što sam htio da znam
sada je predamnom tu
istina prava je tu

Svud oko mene u raskošu sja
život što buja i pita
tko sam ja i što radim tu
na stazi što vodi u raj
koliko mogu da dam
zar jedino pjevati znam

Bogatstvo sve
leži tu u meni
i u svakom čovjeku
Bogatstvo sve
leži tu u meni
i u svakom dobrom čovjeku

Najprije upoznaj sebe
i nađi u nečemu smisao života svog
tu leži tajna uspjeha tvog
danas život se živi na snagu - ti budi jak
na sreću - ti igraj na sve
na ludost - ti budi lud
na ljubav - ti voli sve
na novce - ti prodaj sve
na trku - ti budi prvi
London decembra 75.


Nitko ne zna zašto

Nitko ne zna zašto jako
svoju ženu volim ja
rodila mi kao što treba
jednog divnog malog sina

I sad živimo u troje
i sanjamo divan san
nekad nemamo ni kinte
ali opet dođe dan

Kada trošimo ko ludi
i kupujemo igračke
i igramo tad u troje
one divne igre djetinje
jer znamo
da život treba živjet dok čovjek je mlad
ne treba brinuti sad
jer starost će doći
i donijeti sjećanja da
jednom bio si mlad
i sam bit ćeš kriv
za sve ono lijepo
što imao nisi
što živio nisi

Jer život je kao san
zato ga sanjaj i nek svaki dan
uvijek bude pun ljubavi
to je sve što trebamo ja i ti

Nitko ne zna zašto jako
svoju ženu volim ja
išla je uz mene uvijek
po životnim stazama
i bio sam u KPD-u
devedeset jedan dan
učio da budem bolji
i nije me toga sram
jer znam
da život čovjek uči sve dok je živ
i svatko može bit kriv
al sve je to ljudski i praštati moramo jer
zašto mržnja da nas dijeli
i brzo nestalo bi zla
samo kad bi htjeli
kad bi htjeli

Jer život je kao san
i zato ga sanjaj svaki dan
uvijek budi pun ljubavi
to je sve što želim ja
što želiš ti
život je kao san i zato ga sanjaj
uvijek budi pun ljubavi
to je sve što želim ja
što želiš ti
što želim ja
što želimo ja i ti
što želim ja
što žele svi
što želimo ja i ti
život je...


Rock'n'roll u Beogradu

Cijeli život čekam priliku da pjevam
u Beogradu rock'n'roll
ljudima bih htio svojom pjesmom reći
zaboravite svaku bol

Prva zvjezda rock'n'rolla
svi mi kažu da sam ja
pa nek bude uvjek tako
sve dok zvjezda moja sja

Cjeli život čekam priliku da pjevam
u Beogradu rock'n'roll
skočite na noge veliki i mali
plesat ćemo rock'n'roll

Muzika nam svima treba
ljudima je pjesma dar
nek se čuje sve do neba
rock'n'roll je prava stvar
uvjek kad sam bio sam
skrivao u sebi bol
i da opet nađem sreću
radosti i ljubav
pjevao sam rock'n'roll

Volio sam uvjek djevojke što nose
dugu kosu kao ja
što luduju za muzikom i sanjaju o zvjezdi
koja samo njima sja

Sve bi dale za moj pogled
možda i života pol'
i da mogu živjet tamo
gde se svira rock'n'roll

Cjeli život čekam priliku da pjevam
u Beogradu rock'n'roll
zapjevajmo skupa o ljubavi i sreći
zaboravimo svaku bol

Muzika nam svima treba
ljudima je pjesma dar
nek' se čuje sve do neba
rock'n'roll je prava stvar
uvjek kad sam bio sam
skrivao u sebi bol
i da opet nađem sreću
radosti i ljubav
pjevao sam rock'n'roll


Superstar

Moj stil je lud i seksi
i svi me zovu superstar
Moj glas i šarm je svjetski
i ja sam superstar
Ja vozim brza kola
živim život lak
Tokyo, Paris, night bar

Za mnom žene šapuću:
"On je superstar"
Za mnom žene uzdišu:
"On je superstar"

Svi ljudi vole zvijezde
i njihov čarobni sjaj
al' najviše ipak vole
vidjeti njihov kraj
jer to im donosi radost
ostvarenje želja
i sreću u ljubavi bar
zato jedva čekaju
da padne superstar
zato jedva čekaju
da padne superstar

Moj stil je lud i seksi
i svi me zovu superstar
Moj glas i šarm je svjetski
i ja sam superstar
Ja vozim brza kola
živim život lak
Tokyo, Paris, night bar

Za mnom žene šapuću:
"On je superstar"
Za mnom žene uzdišu:
"On je superstar"
Za mnom žene uzdišu:
"On je superstar"
Za mnom žene šapuću:
"On je superstar"
Za mnom žene pričaju, šapuću, uzdišu:
"On je zbilja superstar"
Za mnom žene pjevaju,
za mnom žene šapuću,
za mnom žene uzdišu


Život u čizmama s visokom petom

Pol' života drugujem sa muzikom
dala mi je slavu, novce, vodila me svijetom
voljeli smo oboje sve što nam je pružao
taj život u čizmama sa visokom petom

I dobio sam najviše što on može dati
i ljubavnik sam bio hiljadama žena
i volio ih iskrenošću svetom
a voljele me nisu
jer za njih sam bio
samo zvijezda u čizmama s visokom petom

Nisam znao da muzika je borba
u kojoj se okrutno otkidaju glave
u kojoj svak za sebe svoju bitku bije
u kojoj čak i lošeg ratnika pobjednikom slave

Jer bilo nas je mnogo dobrih u vrijeme "Dinamita"
kad svirali smo iskreno i bili sretni
kad za muziku sve smo žrtvovali
a danas su rijetki što ostali su isti
i koji se nisu jeftino prodali

Jer danas su najbolji oni
što prodaju najviše ploča
nije važna muzika
danas svira gitara da zaradi što više para
nema više muzičara
danas svira gitara da zaradi što više para
sve je manje muzičara

Pol' života drugujem sa muzikom
dala mi je slavu, novce, vodila me svijetom
a danas više ne znam da l' volim il' mrzim
taj život u čizmama sa visokom petom

Jer kad skinem čizme i vratim se na zemlju
gdje žive obični i meni nekad slični ljudi
jer tad pozornicu mrzim
i tad mi se čini da je lažno i prolazno
to što ona nudi

Al' iako istinu znam
uvijek zaboravim nju
kad zasja pozornica svjetlom

I tad uzmem gitaru
i zapjevam pjesmu staru
o životu u čizmama s visokom petom...

Kad sam bio mali roditelji su mi gitaru dali
da sa njom sviram ljudima
i da idem po svijetu cestama
sviram ljudima po selima i gradovima
svuda gdje me slušat hoće
svje je to hvala mojim roditeljima
i tad ritam gitaru
kad me srce peče
kad me kidaju boli
kad me žena ne voli
gitaru mi dajte, ljudi
prijatelji moji...


Ispovjest jednog Sarajlije

Ja nisam kriv zato što sam živ
što pjesmu volim i živim zbog nje
al' zato možda sam kriv
što muzika umire
umire

Jer k'o i svi, otrova joj dajem
iz jeftine kuhinje
i sada sa pitam, kajem
zar sam i ja
sve zbog love skrenuo s puta
i ako treba umrijet ću ja
da živjela bi muzika
muzika

Na odru sam, oko mene prijatelji svi
dok plamen žutih novina osvjetljava njih
i tiho jeca jer ja
pišem svoj zadnji stih
zadnji stih

Svi stoje tu, tužne maske lica im kriju
i sretni što nisu ja
u sebi zlobno se smiju
uvijek
voljeli su to da na nebu gledaju zvijezdu
zvijezdu
kako pada i gubi sjaj

Sad čekaju moj kraj
sad čekaju moj kraj
sad čekaju moj kraj
moj kraj


Grupa "Time" djeluje već punih pet godina i kroz cijelo to razdoblje bio sam najizravniji svjedok svih događaja koji su formirali tok njene karijere i usmjerili je putovima uspona i padova. Znam da smo na početku rada pod imenom "Time" možda zamišljali drugačiju perspektivu od one, koja je doista slijedila. Ploča "Život u čizmama s visokom petom" zamišljena je kao pogled unatrag na sve što sam kao muzičar proživio s grupom "Time", a to je najznačajniji dio moje karijere rock pjevača i kompozitora. Iako se često smatralo da je "Time" tek usputna stanica za mnoštvo muzičara koji su joj u pojedinim trenucima pripadali, smatram da je svatko od njih dao svoj doprinos i podijelio sličnu sudbinu, o čemu pjesme albuma - nadam se - dovoljno govore. Naša treća LP ploča nije, međutim, sastavljena samo od uspomena njome bih želio pokazati da "Time" ima čvrsto ishodište za budućnost (koju su mu mnogi poricali), jer nas je uprkos svim promjenama i teškoćama održala ljubav prema muzici čemu, uostalom, imam zahvaliti i svoje životno opredjeljenje. Od naivnih dječačkih snova o slavi u rock'n' roll sastavu, do onoga što sam do sada postigao, stoji "život moj", u kojem sam naučio da su mnoga priželjkivanja samo iluzije, ali ja sam još uvijek spreman vjerovati u neke od njih. "Ja bih htio da vam pjevam (pjesme koje ljudi vole) to je najljepše što znam (jer sve je u pjesmi) što čovjeku treba (što bi želio da zna) o ljudima, o pjesmama, o ljubavi, o istini..."
U Zagrebu, 22. VIII 1976.
Dado Topić