Datum rezanja vinila: 01.03.1978
1. OD RATA DO RATA (Obradović)
2. NE CVIKAJ GENERACIJO (Langer, Blažić, Obradović)
3. TKO ĆE TAD NA ZGARIŠTU REĆI (Langer, Obradović)
4. SAZNAO SAM DIJAGNOZU (Langer, Blažić, Obradović)
5. UMRO JE NAJVEĆI MRAV (Gužvan, Obradović)
6. POMORAC SAM MAJKO (Langer, Blažić, Obradović)
7. POSLJEDNJI LET BOINGA 707 (Langer, Blažić, Obradović)
8. OTMICA NAŠE LJUBAVI (Gužvan, Obradović)
9. KINEMATOGRAF NAŠEG DJETINJSTVA (Langer, Blažić, Obradović)
10. NEK VAM JE SA SREĆOM... (Blažić, Gužvan, Obradović)
SERGIO BLAŽIĆ - vokalni solista
RUDOLF GRUM - vokal
DRAGAN GUŽVAN - gitara
SAŠA DADIĆ - bubnjevi
EDUARD KANCELAR - klavijature, vokal
BRUNO LANGER - bas, vokal
Vokalna pratnja - Irena, Ljiljana i Elida GLAD
Recitacija - BOŠKO B. OBRADOVIĆ
Produkcija - IVO UMEK
Ton majstor - MIRO BEVC
Snimatelj - ACO RAZBORNIK
Omot - IVAN OBROVAC, akademski slikar
Snimljeno u studiju AKADEMIK
ROCK ISPOD KOŽE
Skloni smo u medijalnoj kategorizaciji rocka pozivati se na lakoglazbene pličine i slične surogatne pošasti, ne bi li što zornije predočili autoritativnost njegova polazišta. Ma koliko bili uporni, takva nam metoda stavlja na raspolaganje svega nekoliko nota u činjeničnom zbiru, a glazba se i dalje vrti bez osjetnih promjena u već postojećem distibutivnom i slušalačkom kriteriju. Vrijeme nam je konačno zaštitnu markicu rocka, izvjesiti poput plahte u dvorište sveobuhvatnog kritičkog gledanja. Vrijeme je da rock stvaralački samosvojno podkrijepi vlastitu medijalnu zrelost. A onda kada u takvoj ulozi sagledamo sve njegove slabosti i vijednosti, možemo računati na presudnije argumente. U preispitivanju internih glazbenih imuniteta, rock samo tako može opstati s njegovim evidentinim ambicijama. Posve je nepotrebno razglabati o tome, koliko je ATOMSKO SKLONIŠTE svjesno krenulo u taj beskompromisni okršaj. Bitno je da jest krenulo, a još bitnije što rezultat njihova rada već u prvom dosegu otkriva neslućene mogućnosti.
ATOMSKO SKLONIŠTE, u tom smislu, a to je neobično važno, ne nudi neke gotove modele. Njihov rock pun je angažiranog i poticajnog naboja, vrlo inspirativan i fonično uzburkan. No, ono što najviše plijeni, svakako je jedna nova neposredna komunikativnost koja značajno obogaćuje smisao onog što nazivamo naš rock.
Nečiji egzibicionistički sitnozor pronaći će im i više slabih točaka nego što ih sadašnji trenutak otkriva, ali to sigurno neće u mnogome dislocirati njihovu pokretačku snagu, koju međutim, u sadržajnim smjernicama, i te kako svjesno podastiru.
ATOMSKO SKLONIŠTE, u tom smislu, a to je neobično važno, ne nudi neke gotove modele. Njihov rock pun je angažiranog i poticajnog naboja, vrlo inspirativan i fonično uzburkan. No, ono što najviše plijeni, svakako je jedna nova neposredna komunikativnost koja značajno obogaćuje smisao onog što nazivamo naš rock.
Nečiji egzibicionistički sitnozor pronaći će im i više slabih točaka nego što ih sadašnji trenutak otkriva, ali to sigurno neće u mnogome dislocirati njihovu pokretačku snagu, koju međutim, u sadržajnim smjernicama, i te kako svjesno podastiru.
Budimir Žižović
OD RATA DO RATA
Čovjek je danas
Sve prazniji u duši,
I planetu Zemlju
Polagano ruši.
Od rata do rata,
Od vrata do vrata,
Prestaju da budu
I mama i tata.
Uz cvijeće mlado
Raste crna droga,
I tko još tvrdi
Da ima boga.
Od rata do rata,
Od vrata do vrata,
Prestaju da budu
I mama i tata.
Ostaće nam samo
Te betonske ruke,
I mrtva mora,
Bez valova i luke.
Od rata do rata,
Od vrata do vrata,
Prestaju da budu
I mama i tata.
NE CVIKAJ GENERACIJO
Nebo je olovno,
Vjetar krešti,
Neki su već pobjegli
U gudure.
Ti ne bježi
Stani, stani,
Sjedi, jedi, sjedi, jedi.
Što te panika hvata
neće biti trećeg svjetskog rata.
Gospoda lažu,
Spiker krešti,
Neki su već zaglavili
U psihozi.
Ti ne bježi
Stani, stani,
Sjedi, jedi, sjedi, jedi.
Što te panika hvata
neće biti trećeg svjetskog rata.
Nećemo valjda biti mi
Ta nesretna generacija,
Nad kojom će se izvršiti
Velika posljednja racija.
TKO ĆE TAD NA ZGARIŠTU REĆI
Rođen sam u soliteru,
Lift vozi osmi kat.
I prvo što ko klinac pamtim
Mojih susjeda je rat.
Već tad su, ne znam zašto rekli,
Počni počni nanovo.
Tračali su soliterom:
Evo ide dječak plah.
U školi ja sam, dobro pamtim,
Doživio pravi krah.
Tad mi dobra mati reče
Počni počni nanovo.
Ljubav mi se uselila
U srce kao vrag.
Al’ curi, dobro pamtim,
Nisam bio sasvim drag.
Tad mi dobri tata reče
Počni počni nanovo.
Živim još u soliteru
Lit vozi osmi kat.
I počinju me plašit vijesti
Gdje spominju treći rat.
Tko će tad na zgarištu reći
Počni počni nanovo.
SAZNAO SAM DIJAGNOZU
Umjesto atomske bombe
Mogli ste pronaći lijek
Da proživim svoj vijek,
Da proživim svoj vijek.
Iako pjevam o ljudima,
Napustila me sreća,
U cvatu civilizacije
Dvadesetog stoljeća.
Umjesto hidrogenske bombe
Mogli ste pronaći lijek
Da proživim svoj vijek,
Da proživim svoj vijek.
Iako pjevam o ljudima,
Napustila me sreća,
U cvatu civilizacije
Dvadesetog stoljeća.
Umjesto neutronske bombe
Mogli ste pronaći lijek
Da proživim svoj vijek,
Da proživim svoj vijek.
Iako pjevam o ljudima
Napustila me sreća,
U cvatu civilizacije
Dvadesetog stoljeća.
UMRO JE NAJVEĆI MRAV
Najveći mrav u mom vrtu
Umro je od srčane kapi.
Svi mravi tuguju,
Isplakaše za njim
Suza već dvije, tri kapi.
Umro je kad su sa vrata
Otjerali starog prosjaka,
I kad je čuo, pred školom,
Psovke gomile đaka.
Svi mravi tuguju,
I meni je žao,
Jer zbog svega što je vidio
Mrav će dospjeti u pakao.
POMORAC SAM MAJKO
Četiri broda,
Četiri mora,
I lumbago što me hvata,
Ko mog dobrog tatu iza rata.
Pomorac sam majko na bijelome brodu,
Pomorac sam majko u modrome grobu.
Četiri luke,
Četiri raja,
I cura što me hvata,
Ko dorata bijela oko vrata.
Pomorac sam majko na bijelome brodu,
Pomorac sam majko u modrome grobu.
Četiri svađe,
Četiri tuče
Nitko ne zna tko je bio.
A možda sam mlađan i ubio.
Pomorac sam majko na bijelome brodu,
Pomorac sam majko u modrome grobu.
Četiri noći,
Kroz oluje,
Olupina dok izranja,
Svatko svoju toplu kuću sanja.
Pomorac sam majko na bijelome brodu,
Pomorac sam majko u modrome grobu.
POSLEDNJI LET BOINGA 707
Ja ti mašem svakog dana,
A boing, zaglušuje mi buku srca
Zato danas objavljujem
Zadnje vijesti iz svog srca:
Poslednji let boinga 707.
Neću više da strahujem zbog tebe,
Hoću da budeš na zemlji,
Stjuardesa cvjetnih polja
I zelenih livada bez ograda.
Hoću da zajedno sa mnom
Mašeš pticama u letu.
OTMICA NAŠE LJUBAVI
Nepoznata lica ,
Sa čarapama preko lica,
Odveli su je
Sa, tek prolistalih, ulica.
Imala je šal
Ne zelene,
Već neupadljive boje,
A u torbi, uz ostalo,
I slike moje.
Po gradu se priča
Da u otmicu je umješana
Njena mama,
Što već duže živi
U drugom braku.
A kad sam upitao njenu baku
Ona kao da ništa ne zna.
Po gradu se priča
U nekoliko zlobnih varijacija,
Kako sam loša kombinacija.
A kad sam preklinjao njenog tatu
On me je upitao za platu.
KINEMATOGRAF NAŠEG DJETINJSTVA
Jedna mala kino sala
Iz našeg djetinjstva,
Parter ima, balkon ima,
A na njima:
Pletenice,
Školske kute,
Traperice,
Voljene djevojčice,
Momke, drage prijatelje
I mangupe, siledžije.
U tri dana tri junaka,
I ubistvo usred mraka,
Pretučeno deset baka,
Iskopano petnaest raka.
A slijedećih sedam dana
Strašno lice Frankenštajna,
Predpremijera rasprodana
O životu Don Žuana.
Čudovišta u svemiru
Polagano već umiru,
Nacrtano je i lice
Neuhvatljivog ubice.
I nedeljna matineja,
Silovanje podno keja,
Nekoliko manijaka
Što presreću usred parka.
Vojevanja atamana,
Iz dalekih nekih dana,
I marinci pacifika,
Pet brutalnih narednika.
Zemljotresi što sve ruše,
Nož zabijen usred guše,
Ljudožderska gozba teče,
Bacili su ih u smeće.
NEK VAM JE SA SREĆOM
Neuroze i alkohol
Rađaju debile,
Iako su im majke
Ljepotice bile.
Rađaonom kriče
Novi narkomani,
Pravljeni u bašti
Opojne nemani.
Nek vam je sa srećom
U krevetu i izvan kreveta,
Čuvajte se samo
Nezdravog djeteta.
sadržaj preuzet sa:
atomskoskloniste.homeip.net
Нема коментара:
Постави коментар