Datum rezanja vinila: 29.03.1979
1. Bitanga i princeza (3:51)
2. Ala je glupo zaboravit' njen broj (3:50)
3. Ipak, poželim neko pismo (4:33)
4. Kad zaboraviš juli (4:24)
5. Na zadnjem sjedištu moga auta (3:57)
6. A koliko si ih imala do sad (4:19)
7. Sve će to mila moja prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš (7:40)
Sve pjesme je napisao Goran Bregović
Snimano u studiju TRB PGP, Beograd, januara 1979
Snimatelji: Nick Glennie-Smith i Rade Ercegovac
Rezano u EMI Abbey Road Studios, London, januara 1979
Ploču rezao: Chris Blair
Aranžmani za filharmoniju i zbor: Ranko Rihtman i Vojkan Borisavljević
Prateći vokali: Maja Odžaklijevska
Sintesajzer: Slobodan Marković
Urednik: Vojno Kundić
Glavni i odgovorni urednik: Dubravko Majnarić
Producent: Neil Harrison
Design: Ivan Ivezić
Zahvaljujemo svima koji su pomagali
Bitanga i princeza
Luda noć
Ja sam momak na lošem glasu u ovom gradu
a ko si ti?
A ona kaže...
Luda noć
Ja sam bila mamina princeza sve do sad
i ne znam šta mi bi
Al' tebe traže, ponoć je već
tebe traže, šta će tata reć'?
Ne, ne, ne
bitanga i princeza - par?
Ooo, ne ide to
Sviće dan
Ja sam momak na lošem glasu u ovom gradu
Moraš poć'
Ma neka je dan
Još bih malo bila s tobom, baš si dobar
još jednu noć
Ali tebe traže, jutro je već
tebe traže, šta će tata reć'?
Ne, ne, ne
bitanga i princeza - par?
Ooo, ne ide to
Rek'o sam joj da sam sit
i princeza i svih drugih
prevarenih žena, a i nje
Rek'o sam joj da ću otić'
otić' iz ovog smiješnog grada
i da me pusti da spavam
Ala je glupo zaboravit' njen broj
Ja nikad ne zaboravljam
i dobro pamtim tuđe, a i svoje
ali sam glup, da zapamtim njen broj
Ja nikad ne zapisujem
šta mi je danas?
E, ala je glupo zaboravit njen broj
I vrtim
i opet vrtim, i opet đon
i vrtim, taj prokleti telefon
A što ne bi ona nazvala?
I ona ima ovaj glupi stroj
možda ni ona, ne pamti moj broj
I onda mislim, nije loša stvar
a i što moram javit se baš njoj?
Možda je najbolje, zaboraviti broj
308-208
302-202
307-201...(halo) 1 ('alo) 111 ('aloooo)
Heeej
Ipak, poželim neko pismo
Nisam te izgleda volio mnogo
sve je po starom al' više nisam tvoj
I nije mi važno s' kime noćas
slušaš ovu pjesmu i plačeš li
Ipak, poželim neko pismo
ipak, mada zajedno nismo
Piši, piši ko nekad dva-tri reda
Piši, znam da je gužva i da nećeš stići
Piši, opiši mjesta
gdje nas dvoje skupa nikada nećemo ići
Ti si zadnji romantik na ovom svijetu
što se sporo kreće i čeka raj
Malo si samo promijenila glumce
al' isti je komad, isti zaplet i kraj
Kad zaboraviš juli
Kad zaboraviš juli
i kad, sve se desi i prođe
tada bih, da te sretnem
I nećeš srećna bit', slutim
jer su anđeli i đavli i narcis i grijeh
potrebni za smijeh
Kad zaboraviš juli
tek tad, neki hotel, neki grad
pričaćeš, kao nekad
Jer, kad me ne bude, tek tada ćeš znat'
da su i hljeb i vino i noć i dan
potrebni za san
Reći ćeš, sve ide
reći ćeš, a lagaćeš
Kasno je sad, kasno za sve
nemam volje, a nemam ni snage
da se mijenjam
Na zadnjem sjedištu moga auta
Gnjave kina i kafane
male droce, šatro dame
i gnjave, svega preko glave
A ona, išla bi negdje da obuče finu novu haljinu
kako stvarno, izgužvana stalno
A ja joj kažem (Ma srce moje) (A dušo moja), ne budi luda
biće nam bolje sto puta
na zadnjem sjedištu moga auta
Oooooo
pa da
Dosta cvrkuta i pejzaža
aeć je postalo sve gnjavaža
a i mravi, gnjave me u travi
A ona, išla bi negdje da je ptice bude, gdje su livade
i mirišu trave i neba se plave
Životi gnjave, smrti gnjave
mrzim priče, šuplje glave
i mudrace, uvijek iste face
A ona, išla bi negdje gdje se igra da se izigra
i da me ljubi, kad ne vide drugi
A koliko si ih imala do sad
Stani, stani i ne kvari sve
zagrli me ili radi bilo šta
al' ćuti, molim te
Stani, stani, neću da znam
šta ti znači ime neko
neka stara pjesma, neki dan
Pusti to, ni otrov, ni lijek
osim toga, ovo je dvadeseti vijek
Stani, stani, saznaću i sam
bez veze je da čeprkam
stvari koje bole, ja ih znam
Stani, stani, nemoj mi reć'
šta me briga šta je bilo
kad je bilo već
Pusti to, ni sreća, ni par
al' reci, a koliko si ih imala do sad
Nije ljubomora
ipak reci, a koliko si ih imala do sad?
Sve će to mila moja prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš
Sve će to, o, mila moja
prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš
I dvije će pokisle ptice
sa tvoga oka prhnuti na jug
Nijedna suza, nimalo volje
nijedna slutnja, ni glas
A moglo je bolje
Reći ćeš: "Malo je tužno
a on je bio kopile i jad"
I staćemo goli i sami
pred ovo ledeno, nebo i mrak
Miriše pelin, pusto polje
procvale ruže i med
A moglo je bolje
Gdje? Pokaži mi
Gdje, kad tužne sudba ne voli?
I čime, od svijeta da se braniš
kao ruža, sa dva smiješna trna
Ili snom?
Uzalud, uzalud, sve je protiv nas
Нема коментара:
Постави коментар