Datum rezanja vinila: 22.02.1990
1. Ima dana (4:30)
2. Godine prolaze (4:03)
3. Metar iznad dna (4:04)
4. Pariz (4:44)
5. U prolazu (4:06)
6. Vrijeme ljubavi (4:36)
7. Suzama se vatre ne gase (4:46)
8. Na pola puta (4:33)
9. Samo san (6:03)
Sve pjesme napisao Hasan Husenefendić
Zahvaljujemo svima koji su uz nas
Posebno zahvaljujemo upravi i osoblju dvorca "Mokrice" koji su nam omogućili da ovu ploču pripremamo u idealnim uvjetima
PARNI VALJAK
Aki Rahimovski - vokal
Dražen Šolc - bubnjevi
Zorislav Preksavec - bas, vokali
Bruno Kovačić - gitara, sax, vokali
Berislav Blažević - klavijature
Husein Hasanefendić - gitare
Snimljeno u XI i XII mjesecu 1989. i I mjesecu 1990.
Snimao i miksao: Nenad Zubak
Producent: "Svi po malo"
Izvršni producent: Nenad Drobnjak
Fotografija, dizajn, boja... i ostalo: Mario Krištofić/Sanja Bachrach
Muzički urednik: Vojno Kundić
Glavni i odgovorni urednik: Siniša Škarica
Ima dana
Ima dana kada poželim
da sam ptica pa da odletim
prema nebu
tamo je mirnije
Ima dana kada poželim
da sam dijete pa da zažmirim
i da sanjam
i da vjerujem
Ima dana kada osjećam kako
ključa krv u mojim venama
sve se mijenja
a što je sa nama?
Svako novo proljeće
nova priča za sebe
dok drugi ruše
mi gradimo zidove!
Probudi me svojim poljupcem
u ovom snu još ima ljubavi
probudi me svojim poljupcem
daj probudi me, kad prođe nevrijeme
Vjerujem
da nije još gotovo sve
Godine prolaze
Kapne dan, pa dođe noć
prođe noć pa kapne dan
korak napred, natrag dva
ode godina
Oko podne, budim se
polako čitam novine
loše vijesti preskačem
to mi ne treba
Godine, prolaze
proklete, neka idu bez mene
Pali svijetlo, mračno je
kada ležiš kraj mene
hoću da vidim proljeće
u tvojim očima
I korak napred, natrag dva
valjda nam je takva sudbina
e, da je barem ostalo
više dobrih bendova
Kad je tako malo
malo vremena
ja ga neću trošiti
kako ne treba
Metar iznad dna
Ja dolazim i odlazim
kada zaželim
al' to nikad ne radim
da te pobijedim
Ti si mi na prvom mjestu
sve ću dati, da
al' ponekad je tako dobro
kada spavam sam
Ne steži me, ne guši me
to ne podnosim
Proći će još vremena
dok ja usporim
Ne da mi se kada moram
to me ubija
Takav mi je stari bio
takav sam i ja
Spavam, sanjam, lebdim
metar iznad dna
Ne da mi se kada moram
to me ubija
To je stara navada
mojeg plemena
Pariz
Nikada nije, da nekako nije
slaba je utjeha
Kad malen pod zvijezdama
živiš od sjećanja
Vrijeme se mijenja
sa lošega na gore
'Ajde da sklopimo oči
da gledamo boje, boje!
Kažite tko nam je ukrao nadu
i zašto ja nikad, neću vidjeti Pariz
Kažite tko nam je odnio san
al' kažite djeci, ja odgovor znam
I tako dani teku
kroz prozor tuga nas gleda
a ja bih veselu pjesmu
al' tuga mi ne da
U prolazu
Ja samog sebe ne bih nikad čekao
još bih manje samom sebi vjerovao
al' nikada ti neću reći istinu
jer volim tvoju ruku na svom ramenu
Kad kažem da te volim, pazi – prevara!
Ja sam samo željan tvojih godina
i nikada ti neću reći istinu
ja sam tu, u prolazu!
Jednom nogom tu
drugom prema izlazu
Sviđa mi se kako noćas izgledaš
sviđa mi se to što mi pripadaš.
al' jednom ću ti ipak reći istinu
jer ima nešto lijepo u tvom pogledu
A ja, ja, ja, ja sam samo klaun
i nikome ne govorim što osjećam
al' jednom ću ti ipak reći istinu
jer ja sam tu, u prolazu
Vrijeme ljubavi
Tko te šalje
da me probudiš?
Tko te šalje
da me podsjetiš?
Što je bilo, više nije
vrijeme prolazi
Što da radim, kada želim
da zaboravim?
Jezik zmije, u ruci jabuka
čije grijehe, čovjek ispašta?
'Ajde reci, svoje ime, kazna ili nagrada?
Dio križa, kojeg nosim
tebi pripada
Ako si od, crnog vraga
što je tako, tako slatko
Ako si od, samog Boga
zašto traje, tako kratko?
Zašto prolazi, vrijeme ljubavi?
Suzama se vatre ne gase
Čemu sada, tužni pogledi
kad znaš da gotovo je sve?
Čemu sad: "Oprosti mi"
(Nema smisla plakati)
kad se natrag ne može?
Kasno je
suzama se vatre ne gase
Zašto opet, natrag dolaziš
kad znaš da gotovo je sve?
Mi smo ples otplesali
nikad više ja i ti
Još me boli
još živa je slika
Te usne koje volim
ljubile su drugoga
La, la, la, la, la, la, la
još je jedino pjesma
La, la, la, la, la, la, la
jedna ostala
Na pola puta
Ne okreći leđa, vrijeme je stalo
sleđen osmijeh na usnama
Još jednom te molim, razmisli malo
tko nosi ključ u rukama
Ni ti, ni ja
mi samo lovimo snove kroz mrak
tko zna gdje leži istina?
Kada sve pjesme, postanu tužne
umiru zvijezde u očima
Još uvijek te volim, još uvijek mi treba
tajna tvojih dodira
I ako ne može po tvom
i ako ne može po mom
'ajde da se nađemo, na pola puta
jer ritam je brz i brzo spušta se noć
Daj da plešemo, 'mjesto da plačemo
Samo san
Pošalji mi, dobru poruku
osmijeh svoj, na mekom jastuku
Opusti se i zapjevaj
neku dobru staru stvar
Da vidim, možeš li se sjetiti
kako je nekad, bilo maštati
Lice nosi, što zaslužuje
sve svoje nade i zablude
Dolazi vrijeme, da platim dugove
trube vrište, buđenje
Što se to, zapravo desilo?
A bilo je tako, tako bezbrižno
Kao da je sto, stotinak godina
još uvijek ispred nas
Zlatna staza sja
(Priča nema kraj)
Нема коментара:
Постави коментар