PGP RTB - 211539
Datum rezanja vinila: 6.04.1993
1. Basna (3:41)
2. Buldožer (3:15)
3. Muzička kuća (3:34)
4. Sreća (5:25)
5. Strast (3:28)
6. Mama (4:40)
7. Manitua mi, nemoj biti lud (4:00)
8. Aleluja (3:26)
9. Extaza (3:00)
10. Vahađa (2:28)
Gitara, vokal: Đule
Bas: Aca
Bubanj: Srba
Muzika i text: Đule, osim 2 (muzika: Đile i Aca) i 10 (muzika: "Van Gogh")
Aranžmani: Đule, Aca i Srba
Izvršni producent i sponzor: Muzička kuća "Paunović" (011-111-230 422-894 432-475)
Producent: Saša "Bla Bla" Habić, osim 10 (Vlada Barjaktarević)
Snimatelj: Zoran "Gargamel" Vukičević
Dizajn: Radović Hristina
Foto: Bojan Basarić
Sa nama lovili strast: Rambo, Anton, Klobic-sempl, Marija Mihajlović, Pera Džo, Ljuba N., Vasa Fredy i Marko (iz "The New Age Benda")
Uz nas: Paunović A., Ercegovac D. /D.E. Production/
Fan Club Van Gogh: Dimitrija Dimitrijevića 1811 Niš - Irena i Nevena
Snimano tokom marta 1993 godine u studiju "pet"
Recenzent: Aleksandar Habić
Urednik: Dragan Ilić
Direktor i glavni urednik: Stanko Terzić
Basna
Šetao se dana jednog crvenkastom šumom lovac
video je zeca, šapnuo mu: Evo novac, Bajo
Od tog dana intenzivno gotivi se vuk sa zmijom
a liji nije jasno, ona samo misli glasno
Više se ne zna ko je ko, ne zna se
i niko ne zna ko je lud, ne zna se
Ovde se ne zna ko je ko, ne zna se
i niko ne zna ko je lud, ne zna se
Krenula je ljuta šema da caruje šumom zlom
a počela je hajka, počeo je pravi lom
Priču shvatili su, ko sa kime sad se zna
ko će koga tu da pita, izlaz neko da im da
Nestao je dana jednog čudni junak taj
da li je lovac lovac, ili lovac samo možda je rovac
I naša basna nije bajka, ona nema srećan kraj
al' šuma ova nema mapu zato lovac šeta kapu, kapu od zeca
Buldožer
Naše je delo, naše večito telo
u telu besan si, pod kožom kad tesan si
stiže rešenje, naše ime je ludost
stiže rešenje, više nema dileme
Uhodi nas jahač koji jaše belog miša
uhodi me jahač koji hoće da me šiša
pukotina zna da puca, pukotina ima rez
kroz nju se vide boje, tvoje i moje
Idemo, dalje i dalje
idemo, dalje što dalje
idemo, dalje i dalje u dalj
Nebo je plavo, a polje je zeleno
kako je moje oko tako crveno
moguće je moguće, svakako moguće
zaslužio sam pravo da postanem lud ja
Čiji sam, šta sam, ko gde odakle sam
sa koje planete bežim nisam svestan
naše je delo, naše večito telo
samo crno, belo više znam da ne bi smelo
Ponovo tu smo, samo gledamo sa neba
prosipamo boje, a ljudi se ne boje
sumanuti jahač opet jaše belog miša
sumanuti jahač, hoće da me šiša
Idemo, dalje i dalje
idemo, dublje što dublje
bežimo, dalje i dalje u dalj
Muzička kuća
Mi smo moćna, muzička kuća
i srca naša, nisu od pruća
mi smo snažna, muzička kuća
krv je naša, previše vruća
Jedina mi smo, fabrika zvuka
u glavi našoj, uvek je buka
čista snaga, nama je draga
snaga čista, iz nas blista
Moje je ime, gospodar zveri
po meni sve se, u kući meri
naša kuća, kad ovo duva
ljudi su srećni, mozak se muva
Zato što hoćemo, ima nas svesnih
puno besnih, nas je previše
Možda mi smo, vanzemaljci
čisti kreteni, u dilemi
možda je čovek, negde daleko
sigurno gore, postoji neko
Mi smo moćna, svemir mašina
kroz naše vene, putuje mina
jedina mi smo, fabrika sreće
iz naše poruke, putuje cveće
Nas je puno, besnih
Sreća
Avion spreman za let u budućnost čeka
može samo par njih, i to poželjnih
danima stojimo u redu, tri po dva
i niko ne priča, niko ne sme mnogo da priča
sreća, njihova laž
Krivi misle, dalje je bolje
krivi misle, iz kože dok može
ovo je slika svega da, što ne mogu da shvatim
Ovo je cena koju neću, nikom da platim
sreća, kakva laž
sreća, prevara za nas
Ona ne voli, ni tebe ni mene
ona ne voli, dovoljno ni sebe
Sad sam siguran, u to što želi
sasvim sam siguran, ona nas vara
ona prodaje nas, za gomilu para
Sreća, ništa ne brini mi smo tu
mi smo tu na korak od sna, ti i ja
Strast
Jedna je reč koja, čini me srećnim
ona, čini nas večnim, s' njom budi se strast
prava je reč koja, zove na igru
koja, boji u belo i nosi nam mir
Jaka je reč koja, čini čuda
koja, uvek je svuda, stalno prati nas strast
čista je reč koja, uliva hrabrost
ona pruža nam ruke, i zove na put
Snagu budi nam strast
snagu budi reč
Ne znam da kažem, slovo 'R'
i neću da znam, s' njim počinje rat
kaži mi glasno, probaj i ti
nađi, čarobnu reč, koju želimo svi
Snagu budi reč
snagu budi strast
Mama
Više nisam na zemlji
u meni ruši se sve
toliko toga, slomilo je
poslednju želju
da shvatim da smo ljudi
Više nisam na zemlji
evo, puštam telo da leti visoko
previše umoran da gledam
ovu igru koju zovemo strah
Ne boli me, mama
ovaj poslednji dan
ne boli me, mama
ja dalje putujem sam
Mama, da li ovo je kraj
o kom si pričala
već vidim daleki svet, spava
molim sunce da ne probudi ga
Mama ne
Stigao sam, svi ovde lažu da na zemlji je raj
takav ne želim
nisi me učila da smejem se sam
Više ne letim, mama
ovde nisam sam
više ne letim, mama
plivam morem koje zove se kraj
Ovde je kraj
Manitua mi, nemoj biti lud
Ponovo rođen kao vetar jak
vrisak sa neba neka bude znak
golih ramena tvoje, snage sin
golih ramena telu, daje mir
Nemoj biti lud, nemoj biti lud
ha, gadno je vreme gde ne važi sud
nemoj biti lud, nemoj biti lud
ha, hrabar i lud su isto kad nemaš
Ljubav, ponos, snagu i mir
ne znaš, šta je zakon kada osećaš bol
Komanči, Sijuksi naravno Apači
svi su bili večiti umorni veslači
skovaše zaveru, smisliše prevaru
Džon Vejn i lukavi Šejn
želeli su srušiti mit o Indijancu
poslali su telefaks nobelovcu dancu
da razmisli dobro, o modernom lancu
Nemoj biti lud, nemoj biti lud
ha, gadno je vreme ovde ne važi sud
Hm, da li ovo pleme nosi tačan sat
da li ovo pleme zna za tačno vreme
Indijanac se buni, njemu kamen nije vek
Indijanac se buni, ne zna za
Ljubav, ponos, snagu i mir
za njega zakon je kad osećaš bol
Van Gogh
Šta je zakon, gde je sloboda
šta je zakon, kada osećaš bol
Aleluja
Aleluja, sve mi se leluja
skamenjen, možda biću njen
hodam teških, nogu ko stenje
lovim strast, i ona lovi mene
Pobuna srca, ljubav boli
pobuna srca, telo se bori
kakva radost, zaboravljam da znam
Još postojim, ja se nje ne bojim
Bla bla bla, kaže: bla bla bla
i tako stalno me vrti u krug
Slušaj sad
Ti postojiš, nemoj da se bojiš
hrabro linjaj, pohotne misli
dan po dan, oči u oči
i noć za noć
Samo ne sme reći
daj ljubav
ona ne sme reći meni
daj, ljubav
ona ne sme reći samo
daj, ljubav
Haleluja, sve ti se leluja
skamenjen, možda bićeš njen
u dubini tela, đavo ne da mira
samo hrabro, glava bira
Extaza
Ekstaza, hod po žici
strah od leta, nokti na vratu
ekstaza, omami ljubav
probudi tajnu i sakri svest
Podstanar rođen, s' tobom daleko
ne nisi sam, u tebi je neko
stalno se smeje, duboko luta
po glavi muti, krade i lupa
Dok ti se kriješ, slomljenog srca
opasno mlad, kaplješ u san
Ako želiš sebe da imaš
ako hoćeš, da uživaš
kaži sebi
Ja znam, da ja to mogu
ja smem, tebe da hoću
Požuda moja, divlja je bašta
jake su vene koje razbija mašta
Extaza
Vahađa
Vahađa...
Vahađa...
Yes, we said - I love you, bye bye
See you, you modern blooden blasting fuckers, man!
Yeah!
Datum rezanja vinila: 6.04.1993
1. Basna (3:41)
2. Buldožer (3:15)
3. Muzička kuća (3:34)
4. Sreća (5:25)
5. Strast (3:28)
6. Mama (4:40)
7. Manitua mi, nemoj biti lud (4:00)
8. Aleluja (3:26)
9. Extaza (3:00)
10. Vahađa (2:28)
Gitara, vokal: Đule
Bas: Aca
Bubanj: Srba
Muzika i text: Đule, osim 2 (muzika: Đile i Aca) i 10 (muzika: "Van Gogh")
Aranžmani: Đule, Aca i Srba
Izvršni producent i sponzor: Muzička kuća "Paunović" (011-111-230 422-894 432-475)
Producent: Saša "Bla Bla" Habić, osim 10 (Vlada Barjaktarević)
Snimatelj: Zoran "Gargamel" Vukičević
Dizajn: Radović Hristina
Foto: Bojan Basarić
Sa nama lovili strast: Rambo, Anton, Klobic-sempl, Marija Mihajlović, Pera Džo, Ljuba N., Vasa Fredy i Marko (iz "The New Age Benda")
Uz nas: Paunović A., Ercegovac D. /D.E. Production/
Fan Club Van Gogh: Dimitrija Dimitrijevića 1811 Niš - Irena i Nevena
Snimano tokom marta 1993 godine u studiju "pet"
Recenzent: Aleksandar Habić
Urednik: Dragan Ilić
Direktor i glavni urednik: Stanko Terzić
Basna
Šetao se dana jednog crvenkastom šumom lovac
video je zeca, šapnuo mu: Evo novac, Bajo
Od tog dana intenzivno gotivi se vuk sa zmijom
a liji nije jasno, ona samo misli glasno
Više se ne zna ko je ko, ne zna se
i niko ne zna ko je lud, ne zna se
Ovde se ne zna ko je ko, ne zna se
i niko ne zna ko je lud, ne zna se
Krenula je ljuta šema da caruje šumom zlom
a počela je hajka, počeo je pravi lom
Priču shvatili su, ko sa kime sad se zna
ko će koga tu da pita, izlaz neko da im da
Nestao je dana jednog čudni junak taj
da li je lovac lovac, ili lovac samo možda je rovac
I naša basna nije bajka, ona nema srećan kraj
al' šuma ova nema mapu zato lovac šeta kapu, kapu od zeca
Buldožer
Naše je delo, naše večito telo
u telu besan si, pod kožom kad tesan si
stiže rešenje, naše ime je ludost
stiže rešenje, više nema dileme
Uhodi nas jahač koji jaše belog miša
uhodi me jahač koji hoće da me šiša
pukotina zna da puca, pukotina ima rez
kroz nju se vide boje, tvoje i moje
Idemo, dalje i dalje
idemo, dalje što dalje
idemo, dalje i dalje u dalj
Nebo je plavo, a polje je zeleno
kako je moje oko tako crveno
moguće je moguće, svakako moguće
zaslužio sam pravo da postanem lud ja
Čiji sam, šta sam, ko gde odakle sam
sa koje planete bežim nisam svestan
naše je delo, naše večito telo
samo crno, belo više znam da ne bi smelo
Ponovo tu smo, samo gledamo sa neba
prosipamo boje, a ljudi se ne boje
sumanuti jahač opet jaše belog miša
sumanuti jahač, hoće da me šiša
Idemo, dalje i dalje
idemo, dublje što dublje
bežimo, dalje i dalje u dalj
Muzička kuća
Mi smo moćna, muzička kuća
i srca naša, nisu od pruća
mi smo snažna, muzička kuća
krv je naša, previše vruća
Jedina mi smo, fabrika zvuka
u glavi našoj, uvek je buka
čista snaga, nama je draga
snaga čista, iz nas blista
Moje je ime, gospodar zveri
po meni sve se, u kući meri
naša kuća, kad ovo duva
ljudi su srećni, mozak se muva
Zato što hoćemo, ima nas svesnih
puno besnih, nas je previše
Možda mi smo, vanzemaljci
čisti kreteni, u dilemi
možda je čovek, negde daleko
sigurno gore, postoji neko
Mi smo moćna, svemir mašina
kroz naše vene, putuje mina
jedina mi smo, fabrika sreće
iz naše poruke, putuje cveće
Nas je puno, besnih
Sreća
Avion spreman za let u budućnost čeka
može samo par njih, i to poželjnih
danima stojimo u redu, tri po dva
i niko ne priča, niko ne sme mnogo da priča
sreća, njihova laž
Krivi misle, dalje je bolje
krivi misle, iz kože dok može
ovo je slika svega da, što ne mogu da shvatim
Ovo je cena koju neću, nikom da platim
sreća, kakva laž
sreća, prevara za nas
Ona ne voli, ni tebe ni mene
ona ne voli, dovoljno ni sebe
Sad sam siguran, u to što želi
sasvim sam siguran, ona nas vara
ona prodaje nas, za gomilu para
Sreća, ništa ne brini mi smo tu
mi smo tu na korak od sna, ti i ja
Strast
Jedna je reč koja, čini me srećnim
ona, čini nas večnim, s' njom budi se strast
prava je reč koja, zove na igru
koja, boji u belo i nosi nam mir
Jaka je reč koja, čini čuda
koja, uvek je svuda, stalno prati nas strast
čista je reč koja, uliva hrabrost
ona pruža nam ruke, i zove na put
Snagu budi nam strast
snagu budi reč
Ne znam da kažem, slovo 'R'
i neću da znam, s' njim počinje rat
kaži mi glasno, probaj i ti
nađi, čarobnu reč, koju želimo svi
Snagu budi reč
snagu budi strast
Mama
Više nisam na zemlji
u meni ruši se sve
toliko toga, slomilo je
poslednju želju
da shvatim da smo ljudi
Više nisam na zemlji
evo, puštam telo da leti visoko
previše umoran da gledam
ovu igru koju zovemo strah
Ne boli me, mama
ovaj poslednji dan
ne boli me, mama
ja dalje putujem sam
Mama, da li ovo je kraj
o kom si pričala
već vidim daleki svet, spava
molim sunce da ne probudi ga
Mama ne
Stigao sam, svi ovde lažu da na zemlji je raj
takav ne želim
nisi me učila da smejem se sam
Više ne letim, mama
ovde nisam sam
više ne letim, mama
plivam morem koje zove se kraj
Ovde je kraj
Manitua mi, nemoj biti lud
Ponovo rođen kao vetar jak
vrisak sa neba neka bude znak
golih ramena tvoje, snage sin
golih ramena telu, daje mir
Nemoj biti lud, nemoj biti lud
ha, gadno je vreme gde ne važi sud
nemoj biti lud, nemoj biti lud
ha, hrabar i lud su isto kad nemaš
Ljubav, ponos, snagu i mir
ne znaš, šta je zakon kada osećaš bol
Komanči, Sijuksi naravno Apači
svi su bili večiti umorni veslači
skovaše zaveru, smisliše prevaru
Džon Vejn i lukavi Šejn
želeli su srušiti mit o Indijancu
poslali su telefaks nobelovcu dancu
da razmisli dobro, o modernom lancu
Nemoj biti lud, nemoj biti lud
ha, gadno je vreme ovde ne važi sud
Hm, da li ovo pleme nosi tačan sat
da li ovo pleme zna za tačno vreme
Indijanac se buni, njemu kamen nije vek
Indijanac se buni, ne zna za
Ljubav, ponos, snagu i mir
za njega zakon je kad osećaš bol
Van Gogh
Šta je zakon, gde je sloboda
šta je zakon, kada osećaš bol
Aleluja
Aleluja, sve mi se leluja
skamenjen, možda biću njen
hodam teških, nogu ko stenje
lovim strast, i ona lovi mene
Pobuna srca, ljubav boli
pobuna srca, telo se bori
kakva radost, zaboravljam da znam
Još postojim, ja se nje ne bojim
Bla bla bla, kaže: bla bla bla
i tako stalno me vrti u krug
Slušaj sad
Ti postojiš, nemoj da se bojiš
hrabro linjaj, pohotne misli
dan po dan, oči u oči
i noć za noć
Samo ne sme reći
daj ljubav
ona ne sme reći meni
daj, ljubav
ona ne sme reći samo
daj, ljubav
Haleluja, sve ti se leluja
skamenjen, možda bićeš njen
u dubini tela, đavo ne da mira
samo hrabro, glava bira
Extaza
Ekstaza, hod po žici
strah od leta, nokti na vratu
ekstaza, omami ljubav
probudi tajnu i sakri svest
Podstanar rođen, s' tobom daleko
ne nisi sam, u tebi je neko
stalno se smeje, duboko luta
po glavi muti, krade i lupa
Dok ti se kriješ, slomljenog srca
opasno mlad, kaplješ u san
Ako želiš sebe da imaš
ako hoćeš, da uživaš
kaži sebi
Ja znam, da ja to mogu
ja smem, tebe da hoću
Požuda moja, divlja je bašta
jake su vene koje razbija mašta
Extaza
Vahađa
Vahađa...
Vahađa...
Yes, we said - I love you, bye bye
See you, you modern blooden blasting fuckers, man!
Yeah!
Нема коментара:
Постави коментар