Dallas Records - CD DALLAS 361
2005
1. Moj dom je Hrvatska
2. Kuda bi za vikend
3. Tamo imam prijatelje
4. Šteta što je...
5. Kao
6. Previše je previše
7. Cobra Tref
8. Sava mirno teče
9. Imam jedan zakon
10. Sestro slatka sestro
11. Kao što kaže Marija Jurić Zagorka
12. Ne bih te zatajio
Glazba i tekstovi: Prljavo kazalište
U stvaranju albuma sudjelovali glazbenici:
Dubravko Vorih - bass gitara
Davor Rodik - steel gitara
Marko Vojvodić - gitara
Marko Križan - saxofon
Neven Mijač - usna harmonika
Posebna zahvala Dubravku Vorihu, Dušanu Mandiću i drums tehnician: Igoru Paradišu, UHDDR i kulturnom centru Dubrava
Snimatelj i ton majstor: Davor Smotalić
Producent: Prljavo kazalište
Snimano: srpnja, kolovoza i rujna 2005.
CBS Studio i dvorana kina "Forum" SC
Contact management grupe: Tihomir Fileš
CBS email: files29@hotmail.com
mob: 098 385 835
Likovno oblikovanje: "Božesačuvaj"
Moj dom je Hrvatska
Sve je lijepo kao na razglednici
radnici bez posla, klinci na ulici
Starci čekaju red pred kontejnerima
gladni guraju sve u pučkim kuhinjama
Moj dom je Hrvatska
ja dižem zastavu, do neba
Sve je lijepo kao sa razglednice
dimnjaci bez dima, puste oranice
Negdje ispod zvijezda još je tvoj kućni broj
s' pticama u parku, tu na svome si svoj
Na razkrižu s' gitarom stojim i zamišljam
da je bolji svijet, da sam bolji i sam
Ponekad bude mi, dovoljan sunčan dan
ničeg nije me strah, ja imam svoj san
Tvoj dom, tvoj dom, tvoj dom je Hrvatska
Kuda bi za vikend
Kuda bi za vikend?
Nije za Jeruzalem
mediteranom plove ratni brodovi
Kuda bi za vikend?
Daleko je Ramala
Alaha i Izraela svađaju se sinovi
Vrijeme je nemirnih letova
vrijeme je sotonskih stihova
vrijeme je suza i bijesova
sami smo između svjetova
Kuda bi za vikend?
Moskva je u suzama
za naftu i novac lako ginu svi
Kuda bi za vikend?
Londom nije isti znaj
Ostanimo kod kuće čekajući kraj
Tamo imam prijatelje
Tamo gdje se puno pije, gdje nitko ne smije
tamo imam prijatelje
Tamo gdje se smišljaju o vlasti vicevi
gdje su malo otkopčani šlicevi
Tamo gdje se dolazi kad više nemaš gdje
tamo imam stol za plakanje
I plaćam rundu - dvije za pale švercere
skitnice i lake djevojke
Pa okrećem broj sa 098
kažem: 'Zlato, pogodi tko sam!'
Ako Boga znaš, ako ne spavaš
želiš isto što i ja - ljubav
Tamo gdje su cipele, još uvijek blatnjave
tamo imam prijatelje
Gdje su ispod noktiju krv, znoj i prašina
gdje se stari prije vremena
Šteta što je...
Nosiš modru haljinu, onu meni najdražu
ali znam, to nije zbog mene
i u oči gledaš me da mi srce polomiš
i da umrem od ljubomore
Tajno iza koljena kap parfema nanosiš
ali znam, to nije za mene
noćas ideš tko zna gdje, samog sebe sram me je
kada znam da sam ti kriv za sve
Al' ja nisam k'o i drugi
ja uvijek praštam prvi
Šteta što, što je kurva
kažu svi, a ja šutim (slutim)
Kao
Ne prođe ni dan, a da se ne pokajem
za svaku onu riječ zbog koje sam ostavljen
izgubljen za raj, stoti puta poražen
srca smrznuta, od tebe zaboravljen
Kao, da je snijeg u svibnju zauvijek
kao, da sam sam na svijetu oduvijek
Ne prođe ni dan a da se ne rastužim
dovoljno je da samo oči otvorim
paučine nit, spušta se niz zidove
prstom pišem ti ime usred prašine
Previše je previše
Ne pamtim ni ulicu, ne pamtim ni broj
ne pamtim ni dan, kad sam bio tvoj
što je malo previše, previše je previše
Ne pamtim ti ime, ne pamtim ti glas
ne pamtim ni parfem, možda čak ni stas
Bolje je za sve
da samo prođeš kraj mene
jer bojim, bojim se
ako te se sjetim
sjetit' ću se previše
Ne pamtim tvoj krevet, a ni grijeha još
il' sam bio pijan, il' u duši loš
Ne pamtim tvoj osmijeh, a ni suze, znaj
ne znam ni početak, a još manje kraj
Cobra Tref
Tog dečka stvarno srcem voljeli smo svi
kažu da su ga pred jutro ubili
tu noć pikova ga dama nije htjela
k'o da ga je proklela
Nosio je cipele od zmijske kože
malo izlizane od česte tučnjave
s' ljudima što bijesni su na sve
surovi od rakije
Ako umrem, neka umrem
kao Cobra Tref
Imao je srce uličnog heroja
i na licu osmijeh djeteta
to što ima, to sa svima podijeli
k'o i sva sirotinja
Prvih dana one nove godine
dok su jelke bile još okićene
dao mi je svoje sretne cipele
kao da je znao sve
Nije znao sigurno da Bog postoji
al' je bio siguran da doći će
i u neki neočekivani sat
tvoje ime šapnut' će
Tog dečka stvarno srcem voljeli smo svi
kažu da su ga pred jutro ubili
k'o da zagonetke sve je riješio
samo se nasmiješio
Sava mirno teče
Kroz ovaj grad teče rijeka, mutna, pomalo prljava
tek kada pređem preko nje, tada znam - ja sam kod kuće
Na tvoja vrata kad tiho pokucam svaki put bojim se
možda te nema, možda ne otvoriš, možda me ne voliš
A Sava mirno teče
kraj nas
Sve rjeđe pamtim ceste i gradove, imena, datume
ali još čuvam noć kada sišli smo skupa do obale
I nismo čuli umorne skitnice, psovke i tučnjave
k'o da je praznik, zvijezde su padale u mulj i kamenje
Ti samo stavi ruke na moja ramena
neka ti oči sjaje poput dragog kamena
Imam jedan zakon
Dan je leden, ja sam tako vruć
spuštaš zastor i okrećeš ključ
U tvom oku poznati je sjaj
nemam ništa protiv, ali znaj
Ima jedan zakon, nemoj reći svakom
da smo, dušo, bili zajedno
Prijatelj ti nisam, a ni brat
zato pazi kad mi ljubiš vrat
Ovoj igri uvijek zna se kraj
nemam ništa protiv, ali znaj
Sestro slatka sestro
Sestro, slatka sestro
hajde kući vrati se
Zadnjih dana strašno brinem
strašno brinem zbog tebe
Mada moje suze, ne
tebi ništa ne znače
Hajde kući, zlato
hajde, kući vrati se!
Sestro, slatka sestro
čujem svašta za tebe
Prodavači sreće noću
bijeli prah ti donose
Jer nisi ti za tuđe ruke
ni za grube poljupce
Nisi ti za tuđe ruke
ma hajde, kući vrati se!
Kao što kaže Marija Jurić Zagorka
K'o što kaže Marija Jurić - Zagorka
sve je više svađa na dvoru naših kraljeva
kada padne noć
doći ću ti preko Kaptola
Ti obuci haljinu od brokata
i ogrni plašt od baršuna
pobjeći ćemo ispod zidina
budi moja Gordana
Puštam da me snovi prevare
tramvajem do zadnje stanice
dalje moram sam, moram pješice
daleko je predgrađe!
Škripi snijeg pod mojim nogama
dok se vučem mokrih cipela
kao da si tu, šapućem u mrak
budi moja sudbina
Ne bih te zatajio
Ako sam te i povrijedio
ako slagao sam nekada
ako sam ti srce ranio
zatajio te ne bih nikada
Ako sam i druge gledao
ako sam im poljubac dao
to ti nikad neću reći
da ti poslije ne bi bilo žao
Ako sam ti kasno došao
ako te i nisam nazvao
kunem ti se, evo, iznova
zatajio te ne bih nikada
Ako sam ti srce ranio
nisam nikad to prebolio
ako sam ti srce ranio
nisam sebi to oprostio
2005
1. Moj dom je Hrvatska
2. Kuda bi za vikend
3. Tamo imam prijatelje
4. Šteta što je...
5. Kao
6. Previše je previše
7. Cobra Tref
8. Sava mirno teče
9. Imam jedan zakon
10. Sestro slatka sestro
11. Kao što kaže Marija Jurić Zagorka
12. Ne bih te zatajio
Glazba i tekstovi: Prljavo kazalište
U stvaranju albuma sudjelovali glazbenici:
Dubravko Vorih - bass gitara
Davor Rodik - steel gitara
Marko Vojvodić - gitara
Marko Križan - saxofon
Neven Mijač - usna harmonika
Posebna zahvala Dubravku Vorihu, Dušanu Mandiću i drums tehnician: Igoru Paradišu, UHDDR i kulturnom centru Dubrava
Snimatelj i ton majstor: Davor Smotalić
Producent: Prljavo kazalište
Snimano: srpnja, kolovoza i rujna 2005.
CBS Studio i dvorana kina "Forum" SC
Contact management grupe: Tihomir Fileš
CBS email: files29@hotmail.com
mob: 098 385 835
Likovno oblikovanje: "Božesačuvaj"
Moj dom je Hrvatska
Sve je lijepo kao na razglednici
radnici bez posla, klinci na ulici
Starci čekaju red pred kontejnerima
gladni guraju sve u pučkim kuhinjama
Moj dom je Hrvatska
ja dižem zastavu, do neba
Sve je lijepo kao sa razglednice
dimnjaci bez dima, puste oranice
Negdje ispod zvijezda još je tvoj kućni broj
s' pticama u parku, tu na svome si svoj
Na razkrižu s' gitarom stojim i zamišljam
da je bolji svijet, da sam bolji i sam
Ponekad bude mi, dovoljan sunčan dan
ničeg nije me strah, ja imam svoj san
Tvoj dom, tvoj dom, tvoj dom je Hrvatska
Kuda bi za vikend
Kuda bi za vikend?
Nije za Jeruzalem
mediteranom plove ratni brodovi
Kuda bi za vikend?
Daleko je Ramala
Alaha i Izraela svađaju se sinovi
Vrijeme je nemirnih letova
vrijeme je sotonskih stihova
vrijeme je suza i bijesova
sami smo između svjetova
Kuda bi za vikend?
Moskva je u suzama
za naftu i novac lako ginu svi
Kuda bi za vikend?
Londom nije isti znaj
Ostanimo kod kuće čekajući kraj
Tamo imam prijatelje
Tamo gdje se puno pije, gdje nitko ne smije
tamo imam prijatelje
Tamo gdje se smišljaju o vlasti vicevi
gdje su malo otkopčani šlicevi
Tamo gdje se dolazi kad više nemaš gdje
tamo imam stol za plakanje
I plaćam rundu - dvije za pale švercere
skitnice i lake djevojke
Pa okrećem broj sa 098
kažem: 'Zlato, pogodi tko sam!'
Ako Boga znaš, ako ne spavaš
želiš isto što i ja - ljubav
Tamo gdje su cipele, još uvijek blatnjave
tamo imam prijatelje
Gdje su ispod noktiju krv, znoj i prašina
gdje se stari prije vremena
Šteta što je...
Nosiš modru haljinu, onu meni najdražu
ali znam, to nije zbog mene
i u oči gledaš me da mi srce polomiš
i da umrem od ljubomore
Tajno iza koljena kap parfema nanosiš
ali znam, to nije za mene
noćas ideš tko zna gdje, samog sebe sram me je
kada znam da sam ti kriv za sve
Al' ja nisam k'o i drugi
ja uvijek praštam prvi
Šteta što, što je kurva
kažu svi, a ja šutim (slutim)
Kao
Ne prođe ni dan, a da se ne pokajem
za svaku onu riječ zbog koje sam ostavljen
izgubljen za raj, stoti puta poražen
srca smrznuta, od tebe zaboravljen
Kao, da je snijeg u svibnju zauvijek
kao, da sam sam na svijetu oduvijek
Ne prođe ni dan a da se ne rastužim
dovoljno je da samo oči otvorim
paučine nit, spušta se niz zidove
prstom pišem ti ime usred prašine
Previše je previše
Ne pamtim ni ulicu, ne pamtim ni broj
ne pamtim ni dan, kad sam bio tvoj
što je malo previše, previše je previše
Ne pamtim ti ime, ne pamtim ti glas
ne pamtim ni parfem, možda čak ni stas
Bolje je za sve
da samo prođeš kraj mene
jer bojim, bojim se
ako te se sjetim
sjetit' ću se previše
Ne pamtim tvoj krevet, a ni grijeha još
il' sam bio pijan, il' u duši loš
Ne pamtim tvoj osmijeh, a ni suze, znaj
ne znam ni početak, a još manje kraj
Cobra Tref
Tog dečka stvarno srcem voljeli smo svi
kažu da su ga pred jutro ubili
tu noć pikova ga dama nije htjela
k'o da ga je proklela
Nosio je cipele od zmijske kože
malo izlizane od česte tučnjave
s' ljudima što bijesni su na sve
surovi od rakije
Ako umrem, neka umrem
kao Cobra Tref
Imao je srce uličnog heroja
i na licu osmijeh djeteta
to što ima, to sa svima podijeli
k'o i sva sirotinja
Prvih dana one nove godine
dok su jelke bile još okićene
dao mi je svoje sretne cipele
kao da je znao sve
Nije znao sigurno da Bog postoji
al' je bio siguran da doći će
i u neki neočekivani sat
tvoje ime šapnut' će
Tog dečka stvarno srcem voljeli smo svi
kažu da su ga pred jutro ubili
k'o da zagonetke sve je riješio
samo se nasmiješio
Sava mirno teče
Kroz ovaj grad teče rijeka, mutna, pomalo prljava
tek kada pređem preko nje, tada znam - ja sam kod kuće
Na tvoja vrata kad tiho pokucam svaki put bojim se
možda te nema, možda ne otvoriš, možda me ne voliš
A Sava mirno teče
kraj nas
Sve rjeđe pamtim ceste i gradove, imena, datume
ali još čuvam noć kada sišli smo skupa do obale
I nismo čuli umorne skitnice, psovke i tučnjave
k'o da je praznik, zvijezde su padale u mulj i kamenje
Ti samo stavi ruke na moja ramena
neka ti oči sjaje poput dragog kamena
Imam jedan zakon
Dan je leden, ja sam tako vruć
spuštaš zastor i okrećeš ključ
U tvom oku poznati je sjaj
nemam ništa protiv, ali znaj
Ima jedan zakon, nemoj reći svakom
da smo, dušo, bili zajedno
Prijatelj ti nisam, a ni brat
zato pazi kad mi ljubiš vrat
Ovoj igri uvijek zna se kraj
nemam ništa protiv, ali znaj
Sestro slatka sestro
Sestro, slatka sestro
hajde kući vrati se
Zadnjih dana strašno brinem
strašno brinem zbog tebe
Mada moje suze, ne
tebi ništa ne znače
Hajde kući, zlato
hajde, kući vrati se!
Sestro, slatka sestro
čujem svašta za tebe
Prodavači sreće noću
bijeli prah ti donose
Jer nisi ti za tuđe ruke
ni za grube poljupce
Nisi ti za tuđe ruke
ma hajde, kući vrati se!
Kao što kaže Marija Jurić Zagorka
K'o što kaže Marija Jurić - Zagorka
sve je više svađa na dvoru naših kraljeva
kada padne noć
doći ću ti preko Kaptola
Ti obuci haljinu od brokata
i ogrni plašt od baršuna
pobjeći ćemo ispod zidina
budi moja Gordana
Puštam da me snovi prevare
tramvajem do zadnje stanice
dalje moram sam, moram pješice
daleko je predgrađe!
Škripi snijeg pod mojim nogama
dok se vučem mokrih cipela
kao da si tu, šapućem u mrak
budi moja sudbina
Ne bih te zatajio
Ako sam te i povrijedio
ako slagao sam nekada
ako sam ti srce ranio
zatajio te ne bih nikada
Ako sam i druge gledao
ako sam im poljubac dao
to ti nikad neću reći
da ti poslije ne bi bilo žao
Ako sam ti kasno došao
ako te i nisam nazvao
kunem ti se, evo, iznova
zatajio te ne bih nikada
Ako sam ti srce ranio
nisam nikad to prebolio
ako sam ti srce ranio
nisam sebi to oprostio
Нема коментара:
Постави коментар