Strana A
1. DŽEMPER ZA VINOGRAD
2. STARE NOVINE
3. POKVAREN TELEFON (IZBJEGLICA)
4. KAD KLONEM SNAGOM
5. SUNCE TEBI, SUNCE MENI
B strana
1. PROĐOH GRADOM
2. PRVI JUTARNJI
3. KAD BI DOŠLA MARIJA
4. A VRIJEME IDE DALJE
5. OD DRUGA DO DRUGA
Muzika i tekst: MILADIN ŠOBIĆ
Aranžman: GABOR LENĐEL
Glas, gitara, češalj, stihovi, muzika: MILADIN ŠOBIĆ
Muzičari: Neki dobri ljudi
Aranžman i producent: Gabor Lendel
Studio „Opanak" 1981.
P 1981.
Tiraž 15.000
SOKOJ
U Beogradu, 16.03.1981.
„Diskoton" produkcija gramotonskill ploča i kaseta,
Sarajevo
Odgovorni urednik Vajo Milošević
Recenzent Mahlra Delić
Za sve nas sa ožiljkom
Miladin Šobić
DAJTE ME U ZVUČNIK
ŠTO GLASNIJE
DŽEMPER ZA VINOGRAD
Ponekad poželim da ostavim studije
i upišem neki zanat
pa da budem pekar, limar, il' moler,
da ukrotim struju i naučim da popravljam bojler.
Il' da budem dimnjačar i donosim sreću
budem majstor za frule,
da pravim servise il' duvam staklo,
ne morah na fakultet, al' mi se omaklo.
Čudio se meni drugar
šta ima tu da mi smeta
što on da bi bio „bog i glavni"
želi svršit tri fakulteta.
A zar ne bi bilo ljepše sad
misliti na vinograd,
u ljubavi biti s njim,
kao dragom dičiti se njime,
čuvati ga zime.
Izgleda da mnogi žele imat kola
snažan motor iz Japana,
mjesto lične karte kolor televizor,
ostaviti život, gledat ga u retrovizor.
A zašto ne bit običan i voljeti male stvari,
zašto svako mora biti glavni
šta to lijepo ima obraz zakrpljen sa flekom
zašto sa tugom gledam za čovjekom?
STARE NOVINE
Sjedim sam na trotoaru
prebijenu nemam paru
i čitam stare novine,
čitam neke stare novine.
Tu na uglu od ulice
derem jadne farmerice
i čitam stare novine,
čitam neke stare novine.
Život moj lumperaj,
a jedva s krajem vežem kraj.
Ja nijesam kao svak
ja ne sanjam kadilak
smuči mi se na to sve
uzmem, čitam novine.
Tu na parčetu betona
bezcarinska moja zona
tu čitam stare novine,
čitam neke stare novine.
Gradom žure lica nova
svako pita, gdje je lova
ja čitam stare novine,
čitam neke stare novine.
POKVAREN TELEFON (IZBJEGLICA)
Pokvaren telefon
u govornici javnoj
one što mi pomoć mogu
čut' ne mogu.
Idem pognut, kišu nosim,
u džepu - bijeda
na svakom uglu zaustavi me
legetimiše me čuvar reda.
Noć prikriva izbjeglicu
pa neće zori
put mi samo pokazuju
ugašeni semafori.
Do srca mokar i bez stana,
tražim društvo sa Limana
grabi naprijed noćna ptica
do zadnjih gradskih sijalica.
Do srca mokar igrač s bolom,
u sluh mi tuče kamenolom
vučem noge i očev kaput, nimalo nov
svojoj duši tražim krov.
KAD KLONEM SNAGOM
Kad klonem snagom
i kad me god nanese put,
svratiću tebi
jer ja do tebi nemam kud.
Vidiš li gdje smo
vidiš li kud je poš'o svijet
ja idem tamo, ali da se vratim
samo da prihvatim godine.
A ti me čekaj
nek' tvoja ljubav bude moj dom
svratiću tebi,
jer ja do tebi nemam kom.
Vidiš li gdje sam
vodi me pjesma, ukleti trag
u oku lađa, jedra od pruća,
pred njima bezdan za kormilom crni vrag.
Što i morskoj pjeni suđeno je meni
samo jedan tren ću gledat sunčev zrak
što i morskoj pjeni suđeno je meni
jer već me dolje vuku dubina i mrak.
SUNCE TEBI, SUNCE MENI
Sunce tebi, sunce meni
tebi jedan, meni drugi put
ja bih s tobom, a ti sa mnom ne bi
pa drhtim kao u sred polja prut.
Zalud suze, zalud obećanja
zalud usne, sve nas noćas dijeli
moram dalje, za nas nema lijeka,
a bez tebe sam k'o pola čovjeka.
I zato ne, nemoj nikad, ne,
nemoj više doći tu.
Sunce tebi, sunce meni.
PROĐOH GRADOM
Prođoh gradom,
prođoh gradom jak
naljutio me mrak,
naljutio me nešto mrak.
Laže, vrijeđa,
radi iza leđa
i misli da ću život
pomiriti s tim
voli lako,
al' ne može
to tako o meni.
Arkade čvrste,
al' polomiću mu prste
ne može svašta
da se gura u moj svijet
ja sam svik'o
da ne brine
niko o meni.
Gledam bruku gdje mu drugi ljube ruku
i odmah sebi kače podvijeni rep
za sreću pseću, loše mislit neću
o meni
PRVI JUTARNJI
Zašto cijeli dan si tužan
kaznio te bog
uništićeš srce, sebi velim
mani se od tog
okani se od tog
Promjenio bih svijet, al' kako
vidim nemam moć,
spopadnu me crne
u dan pretvorio bih noć.
Pokupim sve, sjednem na voz
i odem u drugi grad
brige i bol otkačim skroz
sjetim se da sam mlad.
Od onih sam što kad treba
znaju pustit' znoj
i kad ne sviđam se drugim
sve do kraja tjeram inat svoj.
KAD BI DOŠLA MARIJA
Dosadno mi sam u stanu
da slušam ploče i gledam u zrak
da spremam ispit i vježbam gitaru
i jedem sendvič uz tetrapak.
Davimo se među četri zida
glupo popodne i ja
a sve bi mnogo ljepse bilo
kad bi došla Marija
Kad bi došla Marija
tugu odagnala
radost bi mi dala
Marija.
Ne znam koji dan za redom
sam sebi sve sam manji drug,
izvučem neki osmijeh s ledom
i vrtim se u krug.
Molim zidara sa novogradnje preko puta
da mi kratko rukom signal da
kad stigne gradski autobus
možda siđe Marija.
kad bi dosla Marija, Marija, Marija
tugu odagnala, radost
bi mi dala Marija
A VRIJEME IDE DALJE
Vrijeme ide dalje
po svom ćeifu bira kroj
ne znam kud me šalje
ovaj život moj.
A vrijeme ide dalje
osjećam sve jače i jače
duboko nešto u meni
ne slaže se sa mnom, zove me i plače
I sjetim se ponekad
da se opet vratim u svoj rodni kraj
tamo me čekaju svi
i majka i drugovi
OD DRUGA DO DRUGA
Od druga do druga,
od drage do drage,
od grada do grada
provodim vijek.
Rasut u komade
vezan samo pjesmom
sebi i životu tražim
smisao i lijek
Sa mukom pod rukom
tražimo nadu u padu
a gađa me aplauz
gađa me smijeh
Ponekad mislim na ono vrijeme
svi računi kad se svode
i kad sunce mirno zaspi
kad presahnu moje vode
Tad ću morat i ja stati
možda i ja u kafani
uzalud ću pjesmom zvati
da se vrate ovi dani
Нема коментара:
Постави коментар