1993
1. Ljubavna (4:04)
2. Kemija (4:45)
3. Sve još miriše na nju (4:05)
4. Nemirno more (5:55)
5. Ivana (3:40)
6. Čitaj mi sa usana (3:42)
7. Povratak ratnika (4:54)
8. Dođi... (5:00)
9. Otok (4:04)
10. Molitva (5:02)
Sve pjesme napisao Hus, osim "Čitaj mi sa usana" - glazba: Brk, riječi: Hus i "Dođi..." - glazba: Brk, riječi: Brk/Marin
Svirali, pjevali, snimali, aranžirali: Parni valjak, tjekom devetog, desetog i jedanaestog mjeseca 1993
Miksao uglavnom Brk - Esnaf studio 1
Producent: "Svi po malo"
Izvršni producent: Nenad Drobnjak, poslovni kontakt: Tel. 041 / 538915
Cover design: Nenad Vorih
Kompjuterska obrada covera: Rex Electronics
Zahvaljujemo sponzorima snimanja: Hrvatska-Saloon, Zagreb; Slovenia-Pacific, Kriško; Njemačka-Miracle,Reutlingen
Foto: V. Racković
Zahvaljujemo se svim suradnicima, prijateljima i onima koji su uz nas - Kajo, drž' se!
Posebno se zahvaljujemo obiteljima na strpljenju, razumjevanju i podršci
Ljubavna
Naoružan samo smiješkom
hodam ja kroz grad
Zvona zvone, nedjelja je
gdje ja pripadam?
Moje ime nije važno
jer je namjera
to što čini razliku
od čovjeka do čovjeka
Nemam nikog da me vodi
to mi ne treba
jer još uvijek moja glava
meni pripada
Moraš prvo puzati
da bi znao hodati
A kad te stvarno sve
uza zid pritisne
Digni glavu, ne daj se
pjevaj pjesme ljubavne
Zaplači, kad te nitko, ne vidi
Bole riječi, boli vrijeme
bole sudbine
Daj još rundu, prijatelju
kome je do istine
Digni glavu, ne daj se
pjevaj pjesme ljubavne
Slušaj me, ma, boli te!
Kemija
Slatka sestro noći
kaži, dal’ ću moći
opet malo letjeti?
Kao malo dijete
kao nekada
gore iznad oblaka?
Moja je tišina
nekom preglasna
uzaludna potraga
Ulica mi zna ritam koraka
ulica mi dušu zna
Kad imaš izbora, ona ti ne treba -
kemija!
Kad imaš izbora, ništa ti
ne treba!
Kao rijeka teku
dani u samoći
zidovi su visoki
Sve još miriše na nju
Ne pitaj me noćas ništa
pusti me da šutim
ja noćas trebam mir
Stare rane opet peku
moje bitke dalje teku
Dušo, ti nemaš ništa s’ tim
Sa tvojeg izvora
moja se duša napila
žedna tvojih godina
I sada mamurna
pita: ‘’Gdje je utjeha
gdje je mladost nestala’’
Idu dani, ja ih pratim
ponekad do tebe svratim
dušo, tražim zaborav
Molim sate da se vrate
tragovima njenim hodam
tiho, kao da je tu
Sve još miriše na nju
i dan, i jutro što će doć’,
nakon ove noći, noći bez sna
I dvjesto godina
da ih brojim u samoći
otkako je otišla
U mojim venama
još je njenog otrova
još je doza prejaka
A tebe ljubim
da ne poludim
(samo) da zaboravim!
Nemirno more
Oprosti mi, molim te
što nisam to što želiš
Ti znaš da volim te
na neki način svoj
Oprosti zbog patetike
to je zbog romantike
umjesto cvijeća i svijeća
uz večeru
Znam da je teško
trajati sa mnom
Ima me, nema me...
Poželim nekad, stati na loptu
al’ bojim se
Ja sam ja
ne drži me mjesto
Mojom dušom pušu vjetrovi
Ja sam ja
k’o nemirno more
Mrzim luke, mrzim obale
Oprosti ako zvuči
kao da sam nesretan
Ti znaš da sam oduvijek bio
sa riječima nespretan
Dani se slažu u godine duge
zima je, pred vratima
Ništa nam dobro, ne donosi sutra
osim nadanja
Ivana
Ništa tako ugodno nije kao
kad se smije Ivana
i ničeg ljepšeg oku nema
od bljeska njenih bisera
Ona drugog ljubi
drugom pripada
Ona drugog ljubi
mene ne gleda
Ni samo more duboko nije
kao njena oka dva
Eh, što bih dao da u nekom kutu
tog pogleda budem ja
Čitaj mi sa usana
Evo, čekam ima deset dana
ali neću čekat’ više niti sat
Prijatelji kažu još si sama
Ajde, siđi malo sa tog oblaka!
Možemo se složit’ da si dama
vrijedna truda, vrijedna čekanja
Bit’ će k’o u priči - Dama šeće sama
jer bitanga je ipak otišla!
Vjeruj mi, stanica je blizu
ovog puta stvarno silazim!
Vjeruj mi, bit’ ćeš još jedna u nizu
ako do sad nisi shvatila:
čitaj mi sa usana!
Ako treba ja ću priznat’ da te volim
i ako treba, vikat’ ću na glas
Al’ me nećeš čuti, dušo, da te molim
pregrist’ ću si jezik zubima
Povratak ratnika
Ako pitaš dal’ je boljelo
samo bljesak munje i gotovo
Priznajem da sam se bojao
samo korak do vječnosti
To nisu scene iz filmova
tu nema statista
Krv je slana, ljepljiva
I od borbe i od rana
još je gori strah
Kad se vratim, što ću naći
u tvojim očima
Još malo
par minuta do stanice
Još malo
i ja ću znati sve
(i opet kraj tebe)
Daj, poljubi me,
usnama mi svojim liječiš rane sve
Daj, poljubi me, kao nekada
manje znače riječi od tvog dodira
Pomozi da zaboravim
tvoje srce zna
dječaka ratnika
(ono što sam ja)
Kad zažmirim ista slika prolazi
Što smo mi to Bogu zgriješili?
Dođi...
Dođi, zaboravi
nudim ti noći čarobne
i buđenja
u postelji punoj šećera
Ispred mog prozora
drvo divljeg kestena
Puno plodova
koje nitko ne treba
Anđeli nek’ te čuvaju
kada vrijeme oboli
Da li čovjek sve, baš sve
na kraju preboli?
Zaspao bih sada ja
na tvojim rukama
budio se ne bih nikada
Neka vrijeme samo broji
svoje godine
meni je već dosta čekanja
Dođi i ostani
nudim ti suze k’o bisere
Moje namjere
još su uvijek iskrene
Otok
Hej, stani malo, to smo vidjeli!
Taj film smo gledali!
Stavi dnevnik iz šezdesetih
da nas malo podsjeti!
Ista zurka, ista furka
oko istog otoka
Barka plovi, slika lovi
nastup bijelih cipela!
Hej, srećo-nesrećo
što nisam milijarder?
Hej, srećo-nesrećo
Imao bih otok, pisalo bi ‘’PRIVATNO’’
Skoro ista priča, nova podjela
boljih uloga
Nismo ništa, mala moja dobili
ostali smo statisti!
A meni ništa nije važno
dok si kraj mene
Zbog tebe srce lupa snažno
k’o da svira bubnjeve
Molitva
K’o da nemam snage da nastavim
kao da je pjesmi kraj
Lagano se topim i nestajem
moje pjesme više nisu ljubavne
Gubim vjeru, a ona mi je sve
A onda svane novi dan
i ja se zaljubim
u ovo nebo iznad nas
I sunce što se smiješi
k’o kad majka oprašta
djeci što su bila nestašna
A kaži kako dalje kad
kad se nebo zamrači
kad se spuste oblaci
kad se sunce ne vidi
A kaži kako dalje kad
ljubav nestane
kad se riječi istroše
Kad se natrag ne može!
Mama! Zar si lagala
kad si govorila
da dobro uvijek pobjeđuje
I kada ne znaš kojim putem
treba putem ljubavi
i da smo ispred Boga isti svi?
Tako malo vremena nam ostaje
kada stisnu godine
Bez ljubavi sve prestaje!
Нема коментара:
Постави коментар