1998
1. Intro
2. Dobro jutro šezdesetosmaši
3. Dani ponosa i slave
4. Jednostavno najgori
5. Tram II
6. Muškarci su svinje
7. Ako tražiš nekoga
8. Brane srušit ću sve
9. Bye, bye
10. Svu noć padala je kiša
11. Intro
12. Hrvatski velikani (Tram II)
13. Pa sad lažem kao ti
Prljavo kazalište zahvaljuje timu CBS-a i svojim prijateljima na nesebičnoj suradnji i velikom udjelu pri stvaranju Dana ponosa i slave - Ines Prajo, Zvonimir Bučević, Rista Ibrić, Mario Huljev, Mario Šuica, Marinko Belavić, Gojko Tomljanović, Branko Trajkov, Cobraton
Producirano u Battery Studio (One), London
By sound engineer Sarah Badingham & Prljavo kazalište
Glazbeni supervizor: Zoran Zok
Generalni management: Tihomir Fileš
World Publisher grupe: CrnoBijeliSvijet
Av. M. Držića bb, tel: +385 1 611 30 81
Direktor: Branko Paić
CC Mannschaft sa zahvalnošću Ivanu apsolutnom gazdi Posavcu na fotografiji plavog kordona s kartonskog ovitka i najboljem kada je najgore, te uvijek spremnoj ekipi MGM Studija Novel d.o.o. i gđicama Mihelj i Drašner za make-up
Executive design & Mac handling: Branko Prpa
Art direction, photographic elements & digital illustration: Igor CC Kelčec
Za izdavača: Miroslav Lilić, direktor
Dobro jutro šezdesetosmaši
Igrališta sada prazna su
klinci se tu ne igraju
negdje iza škola
za sitan novac, dilaju
Panduri samo mirno spavaju
ugase svjetla da ne smetaju
zasto da za malu plaću
u svojoj krvi plivaju?
Dobro jutro, šezdesetosmaši
i vi stari robijaši
iza kojih ste se vi to barikada borili?
Isti ste na vlasti i u oporbi
priča vam se mijenja prema potrebi
fino ste se svi udebljali, oči zatvorili
Najgori sam ja, znam sve o vama
najgori sam ja, strah me mojih grijehova
Nedjeljom u crkvi izmole
i oni koji nikog ne vole
vjernici bez vjere
koji navrate, samo da ih primijete
Dani ponosa i slave
'68. otac me je, odnio na stadion
tad se srcem igralo
obrazom se plaćalo
Danas igrači misle
na novac i na sebe
navijači malo tuguju
a nas ko baš jebe
Dani ponosa i slave
sada blješte, sada sjaje za nas
'91. odeš sam u rat
pobjednik se vraća kući
kao slomljen štap
Pivo po pivo, sjećanja
jedan za sve, svi za jednoga
bili smo bolji ratnih godina
ajmo društvo kući, ženama
Danas učim sina hodati
prvi korak je najvažniji
pobjede su porazi
kad se obraz pogazi
Jednostavno najgori
Hej, a ja danas evo sjetim se
svoje kuće na kraj Dubrave
tukli smo se tada kao bijesni psi
učili smo se preživjeti
Jednostavno najgori
vikali su za mnom svi
Jednostavno najgori
učio sam živjeti
I ista škola, isto igralište
grad je bio raj, Dubrava čistilište
dobio sam nadimak kakav sam zaslužio
s' huljom se iz principa nisam družio
Hej, a ja danas isto vidim sve
svoju kuću na kraj Dubrave
novi klinci su na ulici
Ootre zube mladi lavovi
Govorim im da su zubi oholi
prevaranti, rokeri i reperi
recite im pohvalu za promjenu
ako su i lošiji, oni naši su
Muškarci su svinje
Muškarci su svinje
vikala si moje ime
i svi da smo isti
prljavi šovinisti
A žene su moćne
i kada su bespomoćne
za utjehu lake
za osvetu opake
Slušaj me
to nije ljubav, to su satovi gimnastike
Muškarci su svinje
psovala si moje ime
i svi da smo isti
bitange, šovinisti
A žene su jake
i kada su nejednake
o žene su krasne
po prirodi malo glasne
Ako tražiš nekoga
Ako tražiš nekoga, nekoga za šetanje
onda ja sam čovjek za tebe
imam 7 milja duge, korake
lake kao oblake
Ako tražiš nekoga, nekoga za plakanje
onda ja sam rame za tebe
Uzmi me, to je sudbina
ima žena koje zaključaju srce
poput dragog kamena
Ako tražiš nekoga, nekoga za čuvanje
onda imam ruke za tebe
i za tvoje vrelo čelo, dlanove
meke kao jastuke
Ako tražiš nekoga, nekoga za zauvijek
onda tvoj sam čovjek, oduvijek
Brane srušit ću sve
Nisam kao ti, ti nisi kao ja
da budem prah, mene nije strah
bojim se, samo krive istine
Oduvijek su tu, blato k'o i zlato
zajedno na dnu, tako im je dato
jer ne zna dno, što je njemu suđeno
I nikad neću bit' planina, nit' njezina tišina
vodama, vode vode me
i neću bit kap, kad mogu bit' slap
brane koje brane, brane srušit' ću sve
(Voda vodi), voda vodi me
(voda vidi), voda vidi sve
I birat' ću sam, jer znam to što znam
Bye, bye
Zakock'o sam, svoje cipele kod Osijeka
zadnji komad odjeće, pa na vlak
preko Pakraca, do Zagreba
zna me svaka stanica
Ja nikada, nemam kofera i putujem
sa špilom karata
zaboravljam ženu (ljubav), kumove
tri pa jednu, bolju kartu za mene
Bye, bye kažem svima
bye, bye kažem prijateljima
bye, bye mašem svima
ja živim u vlakovima
Zakock'o sam, kod Splita zlatni sat
pa na vlak, Knin je krasan grad
kod Gospića, malo odrijemam
za Karlovac, prste odmaram
tu prste odmaram
Jutro je, odavno svanulo
kada sam, cvijeće s' groblja ukrao
pa na tvoja, vrata kucao
Oprosti, vlak je malo kasnio
Svu noć padala je kiša
Svu noć padala je kiša, ispod moga prozora
dok si ti pored mene, ptico (mirno), spavala
ja još molim za nas, mada nikad na sav glas
to je vrijeme koje je, odavno iza nas
Svu noć moja krv je tekla i u tvojim venama
ali znam, oduvijek smo prezimena dva
mjesto prstena ja, prazno srce ostavljam
tvoja vrata zauvijek, za sobom zatvaram
Zovi sad to, ljubav il' što
zovi sad to: "Za nas je prekasno"
Svu noć kucala je kiša, ispod moga prozora
tiho kao, moja krv u tvojim venama
Pa sad lažem kao ti
Da barem nisam slušao, ona sitna ogovaranja
iza polu-otvorenih prozora
Možda bih oprostio, par ženskih flertova
ionako, to si loše radila
Pa sad lažem kao ti
da te više ne volim
Pa sad lažem kao ti
to je da te prebolim
Da barem nisam slušao, što o tebi govore
tek uz kavu, vrijeme da si prekrate
Ne bih ti zamjerio, ja bih sve razumio
ionako, nije bilo ozbiljno
Da ti nisam iz ljubomore, pretresao džepove
ne bih nikad, našao te tuđe brojeve
Sve bih ti oprostio, ne, ne bih ti zamjerio
ionako, sve je to sad nevažno
Нема коментара:
Постави коментар