Datum rezanja vinila: 12.09.1984
1. Sedam milja iznad mora (4:35)
2. Daj neku lovu (2:46)
3. Puno mi je trebalo (3:32)
4. Fratello (2:11) *
5. Laž (4:11) *
6. Digni me visoko (3:05) *
7. 24 sata dnevno (4:17)
8. Reci mi što čuješ (4:21)
9. Jedan, dva, tri (3:22)
10. Novogodišnja noć (3:39)
11. Dukat i pribadače (3:38)
Svi aranžmani: "Aerodrom" i Rajko Dujmić, osim * Rajko Dujmić
Vokal i gitara: Jura Pađen
Bas gitara: Remo Cartagine
Bubnjevi i udaraljke: Nenad Smoljanović
klavijature i vokali: Rajko Dujmić
Prateći vokal: Vesna Srećković
Akustični klaviru 11: Remo Cartagine
Snimano u "Truly Sound Studio", u Zagrebu
Ton majstor: Hrvoje Hegedušić
Asistent: Vedran Božić
Producent: Rajko Dujmić
Muzički urednik: Siniša Škarica
Art direktor: Dražen Kalenić
Ilustracija: Vjekoslav Ivezić
Glavni i odgovorni urednik: D. Majnarić
Zahvaljujemo se "Saloonu", slonu "Shampoo" i svim prijateljima iz Baćine i Kardaljeva
7 MILJA IZNAD MORA
Hajde, ponudi me, uzet’ ću bilo što
osjećam užitak, dok sebi činim zlo
Slatko samouništenje
Dat’ ću sve što imam, al’ hoću i tuđe
kad je do kraja ludo, nek bude još luđe
Reci, kako ti se sviđa?
Ja više ne bojim se, živjeti bez pameti
ne treba mi škola, odlazak u vojsku
i roditeljski savjeti
Ja nisam prvak svijeta, ali sam uvijek tu
i nemoj brinut’, nećeš, sjetit' se me po zlu
tako piše na mom dlanu
Moje poene neko dijeli, izbraja
al' puca meni za to, ja idem do kraja
ništa me zadržat' neće
Poslije 12 više, nema čarolije
ostat’ će žedan onaj, k’o čašu prolije
osim ako ne ukrade
Ova je priča sada, upravo prestala
još pogodi samo, kako je nastala
7 milja iznad mora
DAJ NEKU LOVU
Ako ti kažu da ti fali svijećica u glavi
ne idi, kopilanu doktoru da ti je stavi
jer on unaprijed, ozbiljno lice pravi
i samo jedno misli, dok lista svoje knjige
Daj mu neku lovu, bez brige
Ako ti ne idu baš predmeti u školi
to nije zato jer te profesor ne voli
ti dobro znaš da njega, za đakom srce boli
i on ti nudi šansu, da svariš teške knjige
Daj mu neku lovu, budi bez brige
Ako ti slučajno zaposlenje treba
ukopčaj, drago dijete da to ne pada s’ neba
Kakav je postupak, to zna i mala beba
šef u komisiji, držat’ će za tebe fige
PUNO MI JE TREBALO
Ako ima Boga, on će posvjedočiti
da sam s’ tobom stvarno dijelio sve
vodio sam te na picu i na tulumbe
i priuštio ti dobre filmove
Sve najbolje knjige koje si pročitala
posuđivao sam ja iz knjižnice
i uvijek kada bježala si sa nastave
nabavljao sam ti ispričnice
Jer puno mi je trebalo zato što sada znam
što sam duže s’ tobom, sve sam više sam
Tvoje usne šapucu riječi, slađe nego med
al’ istinu mi govore oči hladne kao led
Ako ima pravde, ti ćeš posvjedočiti
da sam s’ tobom stvarno dijelio sve
sve trenutke radosti, dane oblačne
svaku tvoju brigu i sve prehlade
Zašto uvijek jedan mora više voljeti
zašto ljubav mora na kraju zaboljeti
FRATELLO
Dolje u luci, barka me čeka
neka pričeka, jer Amerika je zemlja daleka
Zbogom maslinici, zbogom, toplo more
zbogom crno vino, zbogom, Serafino i ostala braćo
Piši mi brate, piši mi fratello
Poslat’ ću ti što ti, srce bude htjelo
A na kraju samo, jedno te molim
zaklinjem te krvlju, čuvaj ono što najviše volim
Čuvaj mi Rozi i uvijek joj pomozi
mi smo Kalabrezi, Sicilijanezi, siamo Cosa Nostra
LAŽ
Laž, stoljećima caruje
svoje sluge daruje bogato i besramno
Laž, zmija je u njedrima
plovi punim jedrima, vješto kamuflirana
Istina je glupi način da navučeš nevolju
ne izazivaj zlo
Svako u njoj vidi samo iskrivljeno zrcalo
da li ti je jako stalo da pred sobom budeš čist
kakva je draž
Ljudi puno više vole dobro odmjerenu laž
Reci ono sve sto misliš, zadovolji krvnika
Zarađujem
bezbolnom i brzom smrću, istinom nagrađujem
Priča kaže, jednog dana svi će biti jednaki
svatko imat’ će sve
Samo treba biti strpljiv i vjerovat’ u drugove
DIGNI ME VISOKO
Uzmi me sa sobom i povedi me
Digni me visoko da ti ispričam, svoje snove sve
Odvedi me do mora gdje su djevojke
koje nikad nikom nisu rekle ne
Al' ja ipak nisam luda
koja vjeruje u čuda
Što se kriju iza mora
i gora dalekih
Spusti me na zemlju, ali oprezno
Hrabar sam, al’ neću izazivat’ zlo
Možda jednog dana ipak uspijem
samo ako prije se ne napijem
24 SATA DNEVNO
Priznajem, griješio sam, baš kao i svi
znam da sam prepun mana, ali vjeruj mi
moja ljubav oduvijek je bila
čista i tebe dostojna
Zbog nje sam bio spreman se pokoriti
i protiv razuma se onda boriti
i napustit’ svoje staro drustvo
tebi je bilo svejedno
Ti nikad nisi saznala
koliko mi je do tebe stalo
Dvadeset i četri sata dnevno
s’ tobom je bilo premalo
Ti uvijek imaš pravo se potužiti
možda su ti drugi mogli više pružiti
Ali, vjeruj, kunem ti se nikad
nisam za cijenu pitao
Koliko sam puta te na kiši čekao
kasnila si sate, ništa nisam rekao
Za tebe sam htio sve na svijetu
tebi je bilo svejedno
RECI MI ŠTO ČUJEŠ
Hodaju li ljudi nebom
dok na glavi dubiš
Što se desi kad zažmiriš
da li sliku gubiš
Reci mi što čuješ
kada ljudi pitaju
i kad silom žele znati
gdje ti misli skitaju
Pitaju me ljudi što bi’ rađe htio
novac ili slavu
ali ja baš puno oko toga ne razbijam glavu
Jer svako ima nešto što se njemu sviđa
i za sebe je on u pravu
neko voli žene, neko vino, neko dobru travu
Siđi sa svog oblaka
i kaži što to kriješ
Dal' u sebi tiho plačeš
dok se s’ nama smiješ
Reci mi što čuješ
sam usred tišine
Da li zvijezde šapuću
kada svjetlost mine
JEDAN, DVA, TRI
Zato jer si tako buntovan i mlad
kupi sprej u boji i ispiši grad
velikim slovima
Neka tvoje riječi svi pročitaju
odgovori im sve ono što se pitaju
dok tonu u san
Ulovi korak jedan, dva i tri
svi kao jedan, jedan kao svi
Učio si dugo ćutke gubiti
i uspio dio sebe ubiti
prisjeti se
Ide parade, novi stupaju
umornom cestom noge lupaju
Ti mrziš red, ali mrziš i diverziju
jer imaš neku svoju bolju verziju
Nedužni stroj
NOVOGODIŠNJA NOĆ
Vidi lovca, napet mu je luk
netkog čeka al’ to nije vuk
Opet kasni crvenkapa bajna
kriv je make up i njena nova moderna trajna
Zdravo, momče i budi pametan
oprostiš i zvat’ ću te u stan
Samo tiho, bakica mi spava
budi pažljiv, škripi stara, hrđava brava
Novogodišnja noć
pahulje padaju
ispod bora su darovi
djeca se, raduju
Već ste čuli o patuljcima
maleni sa velikm srcima
uvijek pjevaju, svoj posao znaju
i neumorno pijucima udaraju
Oni vole svoju curicu
sve bi dali za snijeguljicu
jedni peru, drugi sude brišu
a u suton zajedno u sobi je njišu
DUKAT I PRIBADAČE
Pitao sam noć i morske žalove
oni rekli su da pitam valove
Pitao sam rijeku stala je na čas
i rekla mi da sreća odlazi od nas
Na nebu dukat sja i pribadače
al’ noćas, dušo, u mom srcu
kiše padat’ će
Ni ti, ni ja još nismo rekli ne
mada, svjesni smo da završeno je
Izgubljeni u različitom snu
osjećam ti dah, ali tebe nema tu
Zašto kao nekad ne daješ mi sve
poklanjaš mi tijelo, ali dušu ne
Нема коментара:
Постави коментар