1979
Kad misli mi vrludaju
Nestala dobrota
Vrati se, Ivane
Pusti neka traje
Šareni kolači
Kraj tebe u tami
Razgovor pred zoru
Bjegunci
Tekstovi: Jurica Pađen
Aranžmani: Aerodrom
"Aerodrom" su:
Remo Cartagine - bas
Mladen Krajnik - klavijature, vokali
Jurica Pađen - gitare, vokali
Paolo Sfeci - bubnjevi
Zlatan Živković - vokali, udaraljke
Snimatelj: Miro Bevc
Muzički producent: Vedran P. Božić
Izvršni producent: Amir "Baba" Bahtijarević
Design: Mirko Ilić
Photo: Dražen Kalenić
Slika na vanjskom omotu: Robert Kocijan
Specijalni efekti: Cvjetko, Ferdo, Goran, Marinko i Banana
Ploča je snimana tokom kolovoza i listopada 1979. u studiju "Akademik" u Ljubljani, a rezana u tonskom studiju "Bauer", Ludwigsburg, SR Njemačka
Urednik redakcije: Vojno Kundić
Odgovorni urednik: Dubravko Majnarić
KAD MISLI MI VRLUDAJU
U kafiću stojim, hladnu coca-colu pijem
prolaznike brojim
Zrak je vruć i težak, al' ne gubim nadu
dobro je dok sam u hladu.
Jer ja ne marim, za sve te stvari
meni je najbolje, kad misli mi vrludaju
Svi se žure nekud, trče jer umjesto srca
kucaju im ure
Za to vrijeme ja već ko zna kuda plovim
isti ... po džepu lovim.
NESTALA DOBROTA
Usred kasnog, noćnog sata
djeca bojažljivo, otvaraju vrata
do ušiju im dopire, tajanstvena galama
dok zbunjeni vire, iz šarenih pidžama
Na stablima su se, probudile ptice
pod zemljom od straha, podrhtale su klice
nešto se stvarno, čudno zbiva
u morima nijedna, riba ne pliva
Prvo su se, čule sirene
a malo zatim, crkvena zvona
Sad sam siguran, vid me ne vara
to iz daljine, maše nam ona
Naša nekad davno, nestala dobrota
Na licu poput, magle blijedo
još uvijek tinja, neugašen žar
Al' previše dugo, je nije bilo
već je sasvim, izgubila čar
VRATI SE, IVANE
Uzeo je samo nužne stvari i nestao iz kuće
nije više mogao trpit' taj za nos kad se vuče
kćeri, žena i njezina majka, dignula se prava hajka
zvale su:
Vrati se, vrati, vrati se, Ivane!
Ceste, pruge, gradovi i sela
i neki novi ljudi
nepoznati jezici i doživljaji ludi
Jedino bi katkad i samo na čas
mislio da čuje iz daljine glas
Našao je posao i stan i već je puno bolje
bar ga nitko kad sa posla dođe, umornog ne kolje
Jedino bi katkad, mislio da čuje iz daljine glas
PUSTI, NEKA TRAJE
Ponekad smo vrlo slični, bježimo od istih stvari
sad je lijepo, budi dobra
lezi mirno i ne kvari
I ne brini, nije kasno
zamisli da vrijeme stoji
bar da jednom sudbina se
prema našoj želji kroji
Madone kroz prozor klize
srebrnaste noćne sjene
i otkrivaju ti lice
nježno, poput morske pijene
Zato pusti neka traje
ko zna što će biti sutra
uskoro će i mlijekari
sve su bliže zvuci jutra
ŠARENI KOLAČI
Kroz cvijetne aleje, trče djevojčice
lepršave kose i dugih nogu
daleki glasovi, uporno me zovu
i nešto žubore, smiješim se svima
Komadići neba, ružičaste boje
poput snijega padaju, oko moje glave
Nasmiješene bakice, srdačno mi nude
bezbroj lijepih, šarenih kolača
sunce me gleda, izlokava kiše
osjećam se sretno, divan je dan
Skinut' ću bijele, markirane cipele
i kaljave čarape, prepune rupa
da osjetim blato, kako šljapka
dolje ispod mojih nogu
KRAJ TEBE U TAMI
Ljudi prolaze i nekud odlaze
sa koferom u glavi i mukom pod rukom
A meni je lijepo, kraj tebe u tami
gdje jedino svjetlo koje dolazi, je ono
što se pali vani na reklami
I nekad, netko stane
i užasnut, nešto viče
a ostali, ne slušaju (idu dalje)
njih se, ne tiče
RAZGOVOR PRED ZORU
Rano pred zoru, tvoj glas me zove
da pita kakve, vijesti su nove
da li su našli, skriveno mijesto
gdje ljudska noga, ne kroči često
Dal' postoji negdje, tiha dolina
gdje ima trave i vlada toplina
da tamo odu, sve misli tvoje
jer tebi ostalo je, samo su boje
Haljine hladne, oko tvog tijela
i lice tvoje, boja je bijela
jastuk na kojem, leži ti glava
i rasuta kosa, tvoja je plava
zemlja što okrutno, hladi ti leđa
i teško drvo, boja je smeđa
BJEGUNCI
Svjetlost munja pali ponoć
pod jakim naletom hladne kiše
stajao sam, u srcu oluje
i čekao, ništa više
nestvarnu kao ženski šapat
hladnu poput dodira zmije
čuo sam negdje u tamnoj dolini
svoju budućnost, kako se smije
A noć skriva i dalje, skriva bjegunce
Pravac je, već odavno zadan
uz malo truda i malo muke
putevi dosta, dobro se znaju
izbor je skoro na dohvat ruke
u malim kućama moga grada
između dva-tri, gutljaja pive
tamo iza osvijetljenih prozora
uz ognjišta topla, iluzije žive
Нема коментара:
Постави коментар