1. 9. 1982.

Atomsko sklonište - Mentalna higijena [~]

RTV Ljubljana - LD 0819 ULP 1067
Datum rezanja vinila: 01.09.1982


1. TREBA IMAT' DUŠU
2. NA PALUBI JADA
3. RAHELA
4. JOHNY
5. ŽUTI KIŠOBRAN
6. KRALJICA CIGANA
7. PUN MJESEC
8. IZA ZIDA
9. MUTNA RIJEKA

(Bruno Langer)

SERGIO BLAŽIĆ - vokalni solista
DRAGAN GUŽVAN - gitara
ZDRAVKO ŠIROLA - bubnjevi, klavijature
BRUNO LANGER - bas, vokal

Muzika i tekst - BRUNO LANGER
Aranžmani - ATOMSKO SKLONIŠTE
Sax na 05. i 09. - MEL COLLINS

Producent i snimatelj - JOHN ETCHELLS

Ekipa JAM studija:
HANS NORDMARK - direktor
ELLIE COYLE - manager
MARC BOYNE - asistent
DAVID BELOTTI - fluke meter
Organizacija snimanja - BRUNO LANGER
Omot - KOSTJA

Snimljeno i miksano u JAM studiju, London, lipanj 1982. godine



TREBA IMAT’ DUŠU

Uz stol na tri noge,
Bez ijednog čavla,
Sjele su u pet do ponoć
Da prizivaju duhove.

U polutamnoj sobi
Sklopile su svoje oči,
Ispružile bijele prste
I šaputale njegovo ime.

U tren se pretvorilo
Hiljadu noći i dana,
Odgovora nije bilo,
Jer za ljubav treba imat’ dušu.


NA PALUBI JADA

Na palubi jada
Ležim bez sna,
Omamljen teškim vjetrom,
Umoran od pjesama.

Zamolit ću mornare
Da pjevaju šoto voče,
Razdiru mi srce,
I tjeraju suze.

Ja umrijeću u luci
U kojoj se toče vina
Crvena ko jutra.

Bijeli mornari
Razapnite jedra,
Jer morski vuci
Bacaju sidra.


RAHELA

Zaželio sam krenuti
Tvojim putem,
Na obale daleke,
Gdje kolibe mirišu na ruže.
Burmanskim putem
Stići ću pred zid plača,
Uzet te za ruku
I povesti da nitko ne zna.

Snivat ćemo cijelim putem
Na ležaju od palmi.
U smiraj bijelog dana
Slušat ćemo trube Jerihona.
Puknut će nešto tada
U glavi mojoj…
Zastat će nečija ruka
U kosi tvojoj…
Putujmo Rahela,
Putujmo do vječnosti,
Putujmo Rahela
Na obale Goe.


JOHNY

Kad je Johny otišao od kuće
Godina je imao devet.
Prvu Drinu je popušio sa šest,
A odletio sa, vrag bi ga znao,
O, da, bio je majčin dan.

I tad je uzeo gitaru,
Svi su osjetili
Magičnu moć,
Podigli sretne ruke ka nebu,
I pjevali sa njim
Dan i noć :

Živjela, živjela trava,
Živjela, živjela trava,
Živjela zelena trava,
jer u njoj se dobro spava.

Život smo provodili u travi,
i poljsko cvijeće stavljali u kosu.
Bila je ’68.
I prekrasan majčin dan.


ŽUTI KIŠOBRAN

Kupio sam sebi na dar
Jedan mali žuti kišobran,
Da zamjeni sunce, kad padne kiša.
Kupio sam sebi plastičnu lutku
Da mi zamjeni tebe, draga,
Kad padne noć.

U toploj sobi, ja sam je napuhao,
Milovao nježno, točno kol’ko treba,
Imao u vidu da se ne zateleba.
Kad stiglo je jutro, ja sam je ispuhao,
Jer sve što mi je pružila,
Bilo je kao kod tebe :
Vaginalna manipulacija.


KRALJICA CIGANA

Sunce nikad ne zalazi
U njenom kraljevstvu.
Poput ptica, djeca lete
Bijelim nebom.

Modre kiše kriju se
U njenoj kosi,
U zjenici iskra
Što vječnu vatru pali.

Ona je kraljica cigana
I njenim robom
Postao sam ja.

Uništila mi tijelo,
A dušu prodala đavolu.
Bio sam pseto, što je čuva
Staklenih očiju.

Vilenjaci, kriju se
U njenoj duši.
Krunom od perja,
Ukrasila je svoju kosu.


PUN MJESEC

Kroz koliko vrata
Moram proć’,
Da bih ušao
U gluhu noć?

Pun je mjesec,
To tebe plaši, znam.
Pun je mjesec,
Ne da ti da snivaš.

Koji prozor
Vodi na krov,
Želim sjesti
na dimnjak crn.

Pun je mjesec,
To tebe plaši, znam.
Pun je mjesec,
Ne da ti da snivaš.


IZA ZIDA

Na kraju putovanja
Tebi će prići čovjek,
I reći će ti mrka lica:
Prijatelju ti si umoran.

Povest će te preko mosta
Pokraj kuća sve do zida,
Povest će te tuđim putem,
Sve do praznog neba.

Dobit ćeš sivo odjelo,
Na leđima svoj broj,
I bijeli krevet samo za tebe,
Na kojem ćeš noću snivati.

Kroz prozor gledat ćeš dan,
Vidjet ćeš mnogo ljudi,
Čak i djevojčice u bijelo odjevene,
A one će ti pričati.

One će ti pričati o svojim snovima
Kao da su, kao da su stvarnost.
Sjetit ćeš se svojih putovanja
U Istambul, Puding Shop i hotel Peace.


MUTNA RIJEKA

Kroz moj rodni grad,
Nekad davno, tekla je rijeka.
Jedna obala, bila je bijela,
A druga, kažu, crna.

Uz most, podignut je hotel,
U kojem, danas, građani ubijaju vrijeme,
Dok mladi peticiju pišu
Jer bačen im je prijatelj sa drugog kata.

O moj mili Bože,
Da li je to stvarno
Bila samo sudbina.

I danas, kroz moj rodni grad,
Teče rijeka ka plavom moru.
Uz obale, njene bijele,
Teče voda, posve mutna.

Mutna rijeka…
Mutna rijeka…
 


sadržaj preuzet sa:
atomskoskloniste.homeip.net

Нема коментара:

Постави коментар

SLOVO PO SLOVO

[*] premijerno na netu
[^] prethodno samo neki od tekstova na netu
[~] takođe i na omotu albuma