Datum rezanja vinila: 27.05.1987
1. Povedi me (2:50)
(Zvonko Kaitner - "Crna udovica" - Zvonko Kaitner)
2. Gladijatori (4:06)
(Zvonko Kaitner - "Crna udovica" - Zvonko Kaitner)
3. Kad ona plače (3:05)
(Zvonko Kaitner - "Crna udovica" - Željko Lale)
4. Sudbina (3:47)
(Zvonko Kaitner - "Crna udovica" - Zvonko Kaitner)
5. Pogodili su te (3:40)
(Zvonko Kaitner - "Crna udovica" - Davor Mojaš)
6. Crna udovica (4:00)
(Zvonko Kaitner - "Crna udovica" - Željko Lale)
7. Obala tuge (3:45)
(Zvonko Kaitner - "Crna udovica" - Lukša Čokljat)
8. Proklet od svih (3:10)
(Gordan Muratović - "Crna udovica" - Gordan Muratović)
9. Fantazija 1 (1:00)
(Zvonko Kaitner - Zvonko Kaitner)
Davor Erceg - vokal
Zvonko Kaitner Doka - gitare
Željko Lale - bas gitara
Pero Baule - bubnjevi
Gost na klavijaturama: Enes Omerčahić
Producent: Branko Likić
Organizacija: Vojislav Kostić-Tančić
Snimljeno u studiju "Blap", Sarajevo
Foto: Željko Tutnjević
Omot: Mikelanđelo & Nikša Relja
Grafička oprema: Ivan Ćulum
Recenzent: Đorđe Debač
Glavni i odgovorni urednik: Stanko Terzić
Povedi me
Krenuo sam istim putem
Mada znam da cilja nema
Stotine milja ispred mene
Samoća samo ko ljubavnica čeka
Povedi me tvojim putem
Zaboravi da kraja nema
Povedi me istim putem
Jer ne želim da znam što mi život sprema
Dan za danom na cesti bez cilja
Ma kao putnik sa svijetlom vidim
Samoća i ja - nekad stranci
Sada već dugo stari znanci
Gladijatori
Gordi i bijesni kao čopor zvijeri,
vraćaju se ratnici iz boja.
Bogata plijenom duga kolona,
zveče lanci robova.
Njihov život je bez snova.
Samo urlici lavova.
Gladijatori, prsti su dole.
Gladijatori, nesmiju da mole.
Gladijatori, ostavljaju kosti.
Gladijatori, u borbi bez milosti.
Gladijatori
U krvavom paklu ogromne arene,
oni ginu, mačevi zveče.
Rulja vrišti pobjednika treba,
na jezivom groblju crvenoga neba.
Kad ona plače
Tisuću vatri gori u meni,
sa slijepog srca led se topi.
Ona i ne zna, da ruke njene,
Sotonu krote kad oči sklopi.
Samo ona zna da tako plače...
I plaču zvijeri bez uma i duše,
i plače đavo kad ona plače.
Ne poznajem boli na ovom svijetu,
od njenih suza što bole jače...
I slutim dobrotu koju nema,
tu pokraj mene čistu i bijelu.
Dok tiho plače ja snage nemam,
da gledam njenu suzu vrelu.
Samo ona zna da tako place...
Sudbina
Negdje daleko na pustom mjestu,
grešnici skreću na tu cestu.
Ta cesta je na kraju svijeta,
zaboravljena, pusta i ukleta.
Sudbina im nanosi strah,
od njih će samo ostati prah.
Ko stigne na cestu mora znati,
sudbini se ne može pobjeći.
Svoj život neće preživjeti,
i nestaće u paklu kao prokleti.
Pogodili su te
Nudila si sebe kao slatko voće,
Poslije pića, dezert, ako neko hoće.
Sjedila si tako, da je uvjiek plima,
da te svaka ruka ako želi ima.
Pogodili su te u neke sitne sate,
nisu čak ni htjeli piće da ti plate.
Pogodili su te i još rana peče,
mirišeš na voće kad se spušta veče.
Crna udovica
Iz priče stare što nema kraja,
došla je žena i demon crn.
Ona je zauvijek ubila ljubav,
u srce zarila otrovan trn.
Lažne su suze tekle ko potok,
u kojem svaka sumnja trne.
U njemu ona je oprala lice,
crno lice, udovice crne.
Crna ženo pogledaj,
na srcu okove.
Tamo gdje si jednom bila,
niko više ne, niko više ne može.
Tu njega mami, lijepša nego prije,
svojim tjelom i osmijehom.
Probat će onaj što probao nije,
slomit će ga u duši bol.
I nikad je neće stići kletva,
u pobjedi uvijek brza je.
Osvetu će trpiti druge,
one što dođu poslije, poslije nje.
Obala tuge
Čuješ li moj zov nošen vjetrom
dok na nebu pojavljuje se duga
na našoj obali tebe više nema,
a tvoj lik zamijenila je tuga.
Želim da ostaneš zauvijek tu
da gledam tebe i morsku pjenu,
jer srce si moje sledila tada,
ja ne želim ni jednu drugu ženu
Nestat će obale koje sad nas dijele
i sanjivo će jutro izaći iz noći
Nad morem vidim samo galebove bijele
tuga nas je stigla, sreća neće moći.
Proklet od svih
Ne znam kud ću sa sobom budan čekam zoru
u zrcalu gledam svoje već umorno lice,
ko da cjeli život živim samo ovu noć
sve izgleda kao ružan san
San na oči ne dolazi, a jutro već sviće
da li ce mi to svitanje probuditi nadu
ka da cjeli život živim samo ovu noć
ko da živim samo jedan dan
Ja sam proklet od svih žena i sam sjedim u mraku
moje srce jače kuca, slutim promjene u zraku
pjevam pjesme koje volim, što se to sad sa mnom zbiva
i ja shvaćam bit života, za sve muzika je kriva
Fantazija 1
(instrumental)
Нема коментара:
Постави коментар