Jugoton - LSY 63274
Datum rezanja vinila: 27.04.1987
1. Valovi (68 - 77 - 87.) (3:40)
2. Glas srca (4:32)
3. Dom (5:15)
4. Sjećam se prvog poljupca (5:14)
5. Ivana (4:00)
6. Srce na cesti (4:00)
7. Poleti iznad grada (5:11)
8. Ima li neko (3:38)
9. Idemo kroz život (4:03)
10. Ja nemam ništa (uzmi me) (4:25)
Jurislav Stublić - vokal, glazba i tekstovi
Robert Krkač - električne i akustične gitare
Bojan Goričan - klavijature, prateći vokal
Dario Kumerle - bas gitara, klasična, akustična gitara, prateći vokal
Željko Trućinović - bubnjevi, udaraljke, prateći vokal
Ploča je snimana i miksana u "J.M.Sound" studiju, Zagreb, proljeće 1987.
Snimao i miksao: Janko Mlinarić-Trooley
Glazba i tekstovi: Jurislav Stublić
Aranžmani: Film
Producent: Top Speed
Gosti:
Massimo Savić - vokal
Specijalni vanjski suradnik: Marin Margitić - duhački instrumenti, prateći vokal
Stanko Juzbašić - emulator II
Jurica Pađen - prateći vokal
Nenad Mijač - usna harmonika
Ilustracija i design: Igor Kordej
Photo: Mario Krištofić
Glavni i odgovorni urednik: Siniša Škarica
Valovi (68 - 77 - 87.)
68 pobjegoh od kuće
bila je jesen i bilo je vruće
nisam bio zreo ni za brijanje
stari reče: ''Hajde na šišanje''
68 pobjegoh od kuće
bila je jesen i bilo je vruće
68 pobjegoh od kuće
govorim stvari od juče
Deset godina kasnije
sve mi je bilo jasnije
kosu dugu pola metra
skratio sam na dva centimetra
Stari reče: ''Hvala ti bože''
ukrao sam mu jaknu od kože
nakon samo 52 tjedna
prošla je 77-ma
Sve nas nosi isti val
naša su vesla gitare
Imamo neke nove snove
i pjesme stare
Deset godina sam proveo u dimu
nove odluke su doneli u SIV-u
dolazi netko ja ne znam tko
ali jako, jako osjećam to
Dolazi nešto, ja ne znam što
jako, jako osjećam to
'87-ma mi se smije
sve sam ovo već vidjeo prije
Glas srca
Čuješ li glas srca, srce te zove
i kaže: dođi, ti si moj!
Srce kaže tiho, hoću te za sebe
i ne kaže stani, nikad ne kaže stoj!
Srce kaže dođi, dugo te čekam
hodaj na rukama, ostavi sve
Ma gdje da si sada, morat' ćeš da kreneš
kad čuješ glas srca, nemoj reći ne!
U tvojim grudima, je harmonika
sa stotinu okruglih, šarenih tipaka
daj mi da dodirnem dva mala dugmeta
kad ih dodirnem, sviraće muzika
Dom
Moj dom je dole u predgrađu
od centra prema zapadu
gdje sunce sja, kad zalazi
gdje sunce sja samo kad zalazi
Moj dom je tamo gdje si ti
moja draga ljubavi
moj dom je tamo, tamo gdje sam ja
takva je moja sudbina
Na mojoj kući, tri parole
hoćemo, živio i dole
a na fasadi, odmah iznad vrata
tri rupe od metka iz prošlog rata
Tu ne može ništa niti bog
Samo jedno mjesto na svijetu
se zove dom
Noćas ću preći granicu
okrećem novu stranicu
i u lokalu, pored stanice
ja pjevam da pucaju glasnice
Sjećam se prvog poljupca
Sjecam se prvog poljupca
samo on je bio sladak
sjećam se prvog dodira
samo tada sam drhtao
A onda, su nestala osjećanja
ne osjećam nista, samo se sjećam
Imao sam stotinu djevojaka
i one su imale mene
dao sam im moju ljubav
i zato je više nemam
To je dobro, više nema problema
ne osjećam ništa, samo se sjećam
Vjeruj nema, života od sjećanja
dao bih milijardu dinara
za jedan sekund prvog poljupca
Ivana
Ivana, zašto si lagala
nesretni broj svojih godina?
Ivana, zašto si lagala
kad ti vidim u očima
Nježnu srnu što se boji
da ostvari mlade snove
i da plati još večeras
povratnu kartu do slobode
Ivana, nisam od kamena
dodirujem te usnama
Ivana, ti si se slomila
s' mojim ramenom umijesto uzglavlja
Ljudi su rekli
da smo ludi, nije važno
Kad idemo gradom
ljubav hoda između nas
Ivana, bilo je prekrasno
previše da bi dugo trajalo
Ivana, nisi izdržala
osudu njihovih lažnih osmijeha
Ivana, čuda su moguća
ljubav je hodala, u našim stopama
Ljubav je hodala, al' više ne hoda
sjećam se samo tvoga imena...
Ivana
Srce na cesti
Vozio sam prema gradu 120 na sat
nisam bio pijan, ni napušen
čist kao ruža, sa suncem u očima
vozio sam prema gradu, 120 na sat
Vidjeo sam kako mašeš i oduzeo gas
ušla si u moja kola i svezala pojas
A na radiju je bila, ljubavna pjesma
moja ruka na tvom ramenu
Tamo na cesti mi je ostalo srce
na vrućem asfaltu
Milion kilometara od nigdje
na autoputu bratstva i jedinstva
kod hiljadu prve rupe
osjetih miris krvi i benzina
Poleti iznad grada
Svaki čovjek ima krila
sklopljena kao kišobran
u futroli iza leđa
spremna za kišni dan
Kad kiša pada, poleti iznad grada
iznad oblaka gdje sunce sja
tamo te čekam ja
Kupi kartu za autobus
na liniji za Novi Zagreb
zaljepi nos, za prozorsko staklo
vidi ljude, vidi zgrade
Pronadi najveći, najviši neboder
pojuri liftom do vrha
i gore na krovu, hrabro reci "Zdravo"
raširi krila
Ima li neko
Dan mi je počeo, sa cigaretom
pozdravljam sunce i udišem dim
Ustao sam, na lijevu nogu
i borim se dan da ne bude siv
Počeo sam, sa cigaretom
pozdravljam sunce i udišem dim
Svjetla se gase, mojom ulicom
uvježbavam osmjeh pred ogledalom
Uvježbavam osmjeh, pozdravljam sunce
u času svitanja
Da li se budiš, zajedno sa mnom
ja postavljam pitanja
Ima li neko kao ja, to me zanima
ko iste stvari osjeća
Ima li neko kao ja ko isto osjeća
ima li neko, ima li?
Idemo kroz život
Kraj rijeke sam sreo, oči koje zavode
u košulji imala je, dvije šumske jagode
A rijeka mi reče: "Evo tvoje djevojke"
i odmah sam znao, to je ona, sreli smo se
Prolaze dani, idu godine
moja je želja, još uvijek kraj mene
Sve u mom životu, su riječi "Nadaj se"
život dođe, život prođe, idemo dalje, to je sve
Idemo kroz život i voda nas nosi
kao grane zapletene, kao lišće u kosi
Ja nemam ništa (uzmi me)
Ja nemam ništa, samo prazne ruke
pružene ka tebi, za zagrljaj
uzmi me, uzmi ako hoćeš
ostani kraj mene, da ne budem sam
Ja nemam ništa, osim tebe
i nema nikog, tko me bolje zna
uzmi me, uzmi ako hoćeš
ostani kraj mene, da ne budem sam
Ja nemam ništa, samo prazne ruke
i džepove prazne, ne donosim ti dar
a ove ruže, koje ti dajem
ukrao sam u parku, da li to znaš?
Datum rezanja vinila: 27.04.1987
1. Valovi (68 - 77 - 87.) (3:40)
2. Glas srca (4:32)
3. Dom (5:15)
4. Sjećam se prvog poljupca (5:14)
5. Ivana (4:00)
6. Srce na cesti (4:00)
7. Poleti iznad grada (5:11)
8. Ima li neko (3:38)
9. Idemo kroz život (4:03)
10. Ja nemam ništa (uzmi me) (4:25)
Jurislav Stublić - vokal, glazba i tekstovi
Robert Krkač - električne i akustične gitare
Bojan Goričan - klavijature, prateći vokal
Dario Kumerle - bas gitara, klasična, akustična gitara, prateći vokal
Željko Trućinović - bubnjevi, udaraljke, prateći vokal
Ploča je snimana i miksana u "J.M.Sound" studiju, Zagreb, proljeće 1987.
Snimao i miksao: Janko Mlinarić-Trooley
Glazba i tekstovi: Jurislav Stublić
Aranžmani: Film
Producent: Top Speed
Gosti:
Massimo Savić - vokal
Specijalni vanjski suradnik: Marin Margitić - duhački instrumenti, prateći vokal
Stanko Juzbašić - emulator II
Jurica Pađen - prateći vokal
Nenad Mijač - usna harmonika
Ilustracija i design: Igor Kordej
Photo: Mario Krištofić
Glavni i odgovorni urednik: Siniša Škarica
Valovi (68 - 77 - 87.)
68 pobjegoh od kuće
bila je jesen i bilo je vruće
nisam bio zreo ni za brijanje
stari reče: ''Hajde na šišanje''
68 pobjegoh od kuće
bila je jesen i bilo je vruće
68 pobjegoh od kuće
govorim stvari od juče
Deset godina kasnije
sve mi je bilo jasnije
kosu dugu pola metra
skratio sam na dva centimetra
Stari reče: ''Hvala ti bože''
ukrao sam mu jaknu od kože
nakon samo 52 tjedna
prošla je 77-ma
Sve nas nosi isti val
naša su vesla gitare
Imamo neke nove snove
i pjesme stare
Deset godina sam proveo u dimu
nove odluke su doneli u SIV-u
dolazi netko ja ne znam tko
ali jako, jako osjećam to
Dolazi nešto, ja ne znam što
jako, jako osjećam to
'87-ma mi se smije
sve sam ovo već vidjeo prije
Glas srca
Čuješ li glas srca, srce te zove
i kaže: dođi, ti si moj!
Srce kaže tiho, hoću te za sebe
i ne kaže stani, nikad ne kaže stoj!
Srce kaže dođi, dugo te čekam
hodaj na rukama, ostavi sve
Ma gdje da si sada, morat' ćeš da kreneš
kad čuješ glas srca, nemoj reći ne!
U tvojim grudima, je harmonika
sa stotinu okruglih, šarenih tipaka
daj mi da dodirnem dva mala dugmeta
kad ih dodirnem, sviraće muzika
Dom
Moj dom je dole u predgrađu
od centra prema zapadu
gdje sunce sja, kad zalazi
gdje sunce sja samo kad zalazi
Moj dom je tamo gdje si ti
moja draga ljubavi
moj dom je tamo, tamo gdje sam ja
takva je moja sudbina
Na mojoj kući, tri parole
hoćemo, živio i dole
a na fasadi, odmah iznad vrata
tri rupe od metka iz prošlog rata
Tu ne može ništa niti bog
Samo jedno mjesto na svijetu
se zove dom
Noćas ću preći granicu
okrećem novu stranicu
i u lokalu, pored stanice
ja pjevam da pucaju glasnice
Sjećam se prvog poljupca
Sjecam se prvog poljupca
samo on je bio sladak
sjećam se prvog dodira
samo tada sam drhtao
A onda, su nestala osjećanja
ne osjećam nista, samo se sjećam
Imao sam stotinu djevojaka
i one su imale mene
dao sam im moju ljubav
i zato je više nemam
To je dobro, više nema problema
ne osjećam ništa, samo se sjećam
Vjeruj nema, života od sjećanja
dao bih milijardu dinara
za jedan sekund prvog poljupca
Ivana
Ivana, zašto si lagala
nesretni broj svojih godina?
Ivana, zašto si lagala
kad ti vidim u očima
Nježnu srnu što se boji
da ostvari mlade snove
i da plati još večeras
povratnu kartu do slobode
Ivana, nisam od kamena
dodirujem te usnama
Ivana, ti si se slomila
s' mojim ramenom umijesto uzglavlja
Ljudi su rekli
da smo ludi, nije važno
Kad idemo gradom
ljubav hoda između nas
Ivana, bilo je prekrasno
previše da bi dugo trajalo
Ivana, nisi izdržala
osudu njihovih lažnih osmijeha
Ivana, čuda su moguća
ljubav je hodala, u našim stopama
Ljubav je hodala, al' više ne hoda
sjećam se samo tvoga imena...
Ivana
Srce na cesti
Vozio sam prema gradu 120 na sat
nisam bio pijan, ni napušen
čist kao ruža, sa suncem u očima
vozio sam prema gradu, 120 na sat
Vidjeo sam kako mašeš i oduzeo gas
ušla si u moja kola i svezala pojas
A na radiju je bila, ljubavna pjesma
moja ruka na tvom ramenu
Tamo na cesti mi je ostalo srce
na vrućem asfaltu
Milion kilometara od nigdje
na autoputu bratstva i jedinstva
kod hiljadu prve rupe
osjetih miris krvi i benzina
Poleti iznad grada
Svaki čovjek ima krila
sklopljena kao kišobran
u futroli iza leđa
spremna za kišni dan
Kad kiša pada, poleti iznad grada
iznad oblaka gdje sunce sja
tamo te čekam ja
Kupi kartu za autobus
na liniji za Novi Zagreb
zaljepi nos, za prozorsko staklo
vidi ljude, vidi zgrade
Pronadi najveći, najviši neboder
pojuri liftom do vrha
i gore na krovu, hrabro reci "Zdravo"
raširi krila
Ima li neko
Dan mi je počeo, sa cigaretom
pozdravljam sunce i udišem dim
Ustao sam, na lijevu nogu
i borim se dan da ne bude siv
Počeo sam, sa cigaretom
pozdravljam sunce i udišem dim
Svjetla se gase, mojom ulicom
uvježbavam osmjeh pred ogledalom
Uvježbavam osmjeh, pozdravljam sunce
u času svitanja
Da li se budiš, zajedno sa mnom
ja postavljam pitanja
Ima li neko kao ja, to me zanima
ko iste stvari osjeća
Ima li neko kao ja ko isto osjeća
ima li neko, ima li?
Idemo kroz život
Kraj rijeke sam sreo, oči koje zavode
u košulji imala je, dvije šumske jagode
A rijeka mi reče: "Evo tvoje djevojke"
i odmah sam znao, to je ona, sreli smo se
Prolaze dani, idu godine
moja je želja, još uvijek kraj mene
Sve u mom životu, su riječi "Nadaj se"
život dođe, život prođe, idemo dalje, to je sve
Idemo kroz život i voda nas nosi
kao grane zapletene, kao lišće u kosi
Ja nemam ništa (uzmi me)
Ja nemam ništa, samo prazne ruke
pružene ka tebi, za zagrljaj
uzmi me, uzmi ako hoćeš
ostani kraj mene, da ne budem sam
Ja nemam ništa, osim tebe
i nema nikog, tko me bolje zna
uzmi me, uzmi ako hoćeš
ostani kraj mene, da ne budem sam
Ja nemam ništa, samo prazne ruke
i džepove prazne, ne donosim ti dar
a ove ruže, koje ti dajem
ukrao sam u parku, da li to znaš?
Нема коментара:
Постави коментар