Jugoton LSY-621141
Datum rezanja vinila: 16.06.1986
Lutko moja, takav sam ti ja
Ulična molitva
Sjaj
Otmi me od sna
Ne mogu sam
Bolja vremena
Labude, reci mi
Kasno je za sve
Jovana
Maleficium Taciturnitatus
Đibo - vokal
Mitar - gitara
Božo Svetac - gitara
Dado - bass gitara
Marun - bubnjevi
Sve pjesme je napisao Zlatan Stipšić Đibo osim 9. - autor xxx
Svi aranžmani - Osmi putnik
fotografije: Zoran Trbović
oprema: Ivan Ivezić
Muzički urednik: Vojno Kundić
glavni i odgovorni urednik: Siniša Škarica
Ploča je snimana i miksana u studiju Nenada Vilovića, travnja i svibnja 1986. Zahvaljujemo se Nenadu "ključu muške njege" Begi na produciranju, pivu, cigarama i sitnišu za autobus; Nenadu Viloviću na snimanju i dobrim živcima; Igoru "Amadeusu" Šeriću na klavijaturama i elementarnim nepogodama; "Konanu" Karanu, Tilly i Rafi na pjevanju pozadinskih vokala; Draganu "D.K." Kotarcu i Željku "Čiči" Bebeku na veselim turama; Ozzyju na garderobi, pomaganju i odmaganju; Zoranu na škljocanju; Jadranki na sugestijama i svemu što je uradila za nas; grupi "Kineski Zid" na opremi i zajedničkim radnim pobjedama; kavani "Semafor" na sendvičima, pivu i praštanju dugova; i svima onima koje smo nenamjerno zaboravili ...
Hvala!
LUTKO MOJA, TAKAV SAM TI JA
Lutko moja, pritisla me nevolja
Ma gdje se skitaš, noćas si mi potrebna
Budi dobra, ženit’ ću te,
ne varaj me prebit’ ću te
lutko moja, takav sam ti ja
lutko moja, takav sam ti ja
takav sam
Ulovim se kako sumnjam u tebe
crne slutnje su me morile
ULIČNA MOLITVA
Rođen sam godine Gospodnje,
jednog vrućega ljeta
bez slavlja, bez šampanjca, bez banketa
Život na dvadeset kvadrata,
pobjeg'o sam s uzice
još kao klinac,
postao sam dijete ulice
Glas slobode osjećam,
zov divljine vuče me
na prljave gradske ulice
Čujem, mrak me doziva,
šapuće iz potaje
"Sine, dođi, pod moje okrilje!"
Ulična molitva,
sa tisuća usana
Čuješ li, jecaj asfalta?
Sa tisuća usana
SJAJ
Zora nam prijeti znam,
brzo će klonuti noć
usnulih polja glas,
rosa je rasuta
Ludujem, ludujem za njom,
ludujem za njom
Sjaj
noćas sam lud, noćas pjevam za tebe
sjaj
krijesnice, spali mi zjene
i sjaj
osvijetli put samo za mene
i sjaj... sjaj
Zora nam prijeti, zvona nam i govore
brzo će svanuti dan
taj uljez uvijek uprska sve
i ovu čarobnu noć
OTMI ME OD SNA
Maske nikada neće mijenjati ljude
i doći će vrijeme da se pokažu lica
Htjela si da znam kako bole riječi
više ti nisam potreban
Objasni mi, želim da znam
učini mi to
otmi me od sna
Negdje mora da postoji ono moje pravo ja...
i Bogovi znaju da napuste ljude
i grešnice da ne ispune želje
Jer tajna je samo tajna za onog
koji krije bol a rijetko veselje
NE MOGU SAM
Znaju riječi da zabole
kad poteku sjećanja
kome hoćeš pokloni me
Ja ne znam kud sa sobom
ja ne mogu sam...
I dok se trudiš da me izgubiš
tražiš razloge za kraj
Ti imaš način da me povrijediš
mada znaš da ne mogu sam...
Nikad mi nisi bila samo bol ratnika
za mene jedna žena znači mnogo više
Ja sam prazna riječ, poput ničega
budala što prašta i briše
BOLJA VREMENA
Moj je razum, ženo, mračna močvara
i moje je tjelo poput žednog korita
i noćas ja te moram, mada nisam sposoban
da se tebi ili bilo kome barem malo dopadam
Do moga srca ima još mnogo slijepih ulica
Mala moja, čekaj bolja vremena uz nekog drugoga
Vidjet’ ću do jutra što sa tobom dobivam
jer ti si tako dobra i ja uzalud se otimam
LABUDE, RECI MI
Laž se razlila i sva me prelila
u mojoj duši šapat poraza
U mojim mislima noćas nema razuma
teško ću bez tebe, labude
Loše su karte krenule
i moju zjenu taknule
Labude, reci mi
da li samoća caruje
i svi moji porazi
da l’ su za tebe, slatke pobjede
Možda sam griješio što ti nisam praštao
možda ne znam način, kako bih te vratio
moj labude
KASNO JE ZA SVE
Tolike tajne i snove sam rušio
toliko puta čula si ružnu riječ
Dugo sam, dugo za vjetrom jurio
bio sam slijep za istine
Kasno je za sve
Sve ove sitne laži i prevare
baš sve, moje igre znaš
Gdje li su sada sve one utjehe
što si znala da mi daš
JOVANA
Šta ću sad kad te nemam
kada nekom drugom pripadaš
Kad u pjesmi tvojoj za mene mjesta nema
Tuga je kao rijeka
toliko me puta ranila
Kap u tvojoj zjeni caruje u meni
Jovana
Jovana
Jovana
Kad nikoga ne bude,
shvatit’ ćeš zablude
Jovana
MALEFICIUM TACITURNITATUS
Diabolus dominus
corrumpere non potuit
lise sencie simenca mandukaren
Veritas dobi secula casen
greve en lucie
en plom file obscuritatus
Maleficium taciturninatus
Datum rezanja vinila: 16.06.1986
Lutko moja, takav sam ti ja
Ulična molitva
Sjaj
Otmi me od sna
Ne mogu sam
Bolja vremena
Labude, reci mi
Kasno je za sve
Jovana
Maleficium Taciturnitatus
Đibo - vokal
Mitar - gitara
Božo Svetac - gitara
Dado - bass gitara
Marun - bubnjevi
Sve pjesme je napisao Zlatan Stipšić Đibo osim 9. - autor xxx
Svi aranžmani - Osmi putnik
fotografije: Zoran Trbović
oprema: Ivan Ivezić
Muzički urednik: Vojno Kundić
glavni i odgovorni urednik: Siniša Škarica
Ploča je snimana i miksana u studiju Nenada Vilovića, travnja i svibnja 1986. Zahvaljujemo se Nenadu "ključu muške njege" Begi na produciranju, pivu, cigarama i sitnišu za autobus; Nenadu Viloviću na snimanju i dobrim živcima; Igoru "Amadeusu" Šeriću na klavijaturama i elementarnim nepogodama; "Konanu" Karanu, Tilly i Rafi na pjevanju pozadinskih vokala; Draganu "D.K." Kotarcu i Željku "Čiči" Bebeku na veselim turama; Ozzyju na garderobi, pomaganju i odmaganju; Zoranu na škljocanju; Jadranki na sugestijama i svemu što je uradila za nas; grupi "Kineski Zid" na opremi i zajedničkim radnim pobjedama; kavani "Semafor" na sendvičima, pivu i praštanju dugova; i svima onima koje smo nenamjerno zaboravili ...
Hvala!
Vaši "Putnici"
LUTKO MOJA, TAKAV SAM TI JA
Lutko moja, pritisla me nevolja
Ma gdje se skitaš, noćas si mi potrebna
Budi dobra, ženit’ ću te,
ne varaj me prebit’ ću te
lutko moja, takav sam ti ja
lutko moja, takav sam ti ja
takav sam
Ulovim se kako sumnjam u tebe
crne slutnje su me morile
ULIČNA MOLITVA
Rođen sam godine Gospodnje,
jednog vrućega ljeta
bez slavlja, bez šampanjca, bez banketa
Život na dvadeset kvadrata,
pobjeg'o sam s uzice
još kao klinac,
postao sam dijete ulice
Glas slobode osjećam,
zov divljine vuče me
na prljave gradske ulice
Čujem, mrak me doziva,
šapuće iz potaje
"Sine, dođi, pod moje okrilje!"
Ulična molitva,
sa tisuća usana
Čuješ li, jecaj asfalta?
Sa tisuća usana
SJAJ
Zora nam prijeti znam,
brzo će klonuti noć
usnulih polja glas,
rosa je rasuta
Ludujem, ludujem za njom,
ludujem za njom
Sjaj
noćas sam lud, noćas pjevam za tebe
sjaj
krijesnice, spali mi zjene
i sjaj
osvijetli put samo za mene
i sjaj... sjaj
Zora nam prijeti, zvona nam i govore
brzo će svanuti dan
taj uljez uvijek uprska sve
i ovu čarobnu noć
OTMI ME OD SNA
Maske nikada neće mijenjati ljude
i doći će vrijeme da se pokažu lica
Htjela si da znam kako bole riječi
više ti nisam potreban
Objasni mi, želim da znam
učini mi to
otmi me od sna
Negdje mora da postoji ono moje pravo ja...
i Bogovi znaju da napuste ljude
i grešnice da ne ispune želje
Jer tajna je samo tajna za onog
koji krije bol a rijetko veselje
NE MOGU SAM
Znaju riječi da zabole
kad poteku sjećanja
kome hoćeš pokloni me
Ja ne znam kud sa sobom
ja ne mogu sam...
I dok se trudiš da me izgubiš
tražiš razloge za kraj
Ti imaš način da me povrijediš
mada znaš da ne mogu sam...
Nikad mi nisi bila samo bol ratnika
za mene jedna žena znači mnogo više
Ja sam prazna riječ, poput ničega
budala što prašta i briše
BOLJA VREMENA
Moj je razum, ženo, mračna močvara
i moje je tjelo poput žednog korita
i noćas ja te moram, mada nisam sposoban
da se tebi ili bilo kome barem malo dopadam
Do moga srca ima još mnogo slijepih ulica
Mala moja, čekaj bolja vremena uz nekog drugoga
Vidjet’ ću do jutra što sa tobom dobivam
jer ti si tako dobra i ja uzalud se otimam
LABUDE, RECI MI
Laž se razlila i sva me prelila
u mojoj duši šapat poraza
U mojim mislima noćas nema razuma
teško ću bez tebe, labude
Loše su karte krenule
i moju zjenu taknule
Labude, reci mi
da li samoća caruje
i svi moji porazi
da l’ su za tebe, slatke pobjede
Možda sam griješio što ti nisam praštao
možda ne znam način, kako bih te vratio
moj labude
KASNO JE ZA SVE
Tolike tajne i snove sam rušio
toliko puta čula si ružnu riječ
Dugo sam, dugo za vjetrom jurio
bio sam slijep za istine
Kasno je za sve
Sve ove sitne laži i prevare
baš sve, moje igre znaš
Gdje li su sada sve one utjehe
što si znala da mi daš
JOVANA
Šta ću sad kad te nemam
kada nekom drugom pripadaš
Kad u pjesmi tvojoj za mene mjesta nema
Tuga je kao rijeka
toliko me puta ranila
Kap u tvojoj zjeni caruje u meni
Jovana
Jovana
Jovana
Kad nikoga ne bude,
shvatit’ ćeš zablude
Jovana
MALEFICIUM TACITURNITATUS
Diabolus dominus
corrumpere non potuit
lise sencie simenca mandukaren
Veritas dobi secula casen
greve en lucie
en plom file obscuritatus
Maleficium taciturninatus
Нема коментара:
Постави коментар