13. 2. 1987.

Yu grupa - Od zlata jabuka [^]

ZKP RTVL – LD-1585
1987


1. Od zlata jabuka (3:35)

(Miodrag Kostić-Blažo Raičević i Boris Telalović-Miodrag Kostić)
2. Pogleda sa šanka (2:10)
(Dragi Jelić-Nikola Čuturilo-Dragi Jelić)
3. Zvuk na vratima (3:30)
(Dragi Jelić-Nikola Čuturilo-Dragi Jelić)
4. Neko mi treba (2:27)
(Dragi Jelić-Nikola Čuturilo-Dragi Jelić)
5. Magle (4:00)
(Dragi Jelić-Boris Telalović-Dragi Jelić)
6. Ulica kestena (4:25)
(Dragi Jelić i Miodrag Kostić-Nikola Čuturilo-D. Jelić i M. Kostić)
7. Kalibar - 86 (3:22)
(Dragi Jelić-Boris Telalović-Dragi Jelić)
8. Ti si otrov moj (3:33)
(Dragi Jelić i Miodrag Kostić-Nikola Čuturilo-D. Jelić i M. Kostić)
9. Slomljeni od istine (3:11)
(Dragi Jelić-Nikola Čuturilo-Dragi Jelić)

ŽIKA JELIĆ - bas gitara
VELIBOR-BOKA BOGDANOVIĆ - bubnjevi
DRAGI JELIĆ - vokal, gitara
MIODRAG-BATA KOSTIĆ - gitara

Snimljeno u studiju: "AQUARIUS"
Ton majstor: Vladimir Negovanović
Producenti: Miodrag-Bata Kostić i Dragi Jelić
Prateći vokal: Nikola Čuturilo
Klavijature i emax: Aleksandar Lokner
Bubnjevi (5): Golubović Vladimir
Odgovorni urednik: Jure Robežnik
Urednik uredništva: Ivo Umek
Urednik izdanja: Obrad Jorović
Dizajn: Studio Patak i A. Direr



OD ZLATA JABUKA

Čudne se stvari s nama zbivaju
oči ti silne laži skrivaju
za druge mi smo vrlo sretan par
gluma i daje svemu pravu čar

Ti imaš neku vrlo čudno moć
zbog tebe ja ne spavam celu noć
čekam trenutak kad ćeš opet doći
da me izlude tvoje plave oči

Ti si daljina što me privlači
čarobnjak što mi razum pomrači
kada si sa mnom ja sam opčinjen
od jedne reči ja se opijem

Moja si, od zlata jabuka
moja si, o da


POGLED SA ŠANKA

Crna suknja, čarapa uz nogu
vatra oko kukova
Ulaziš i mokar si
ona je meta muških poleda

Stojim pored šanka
pijem pivo, gledam je
i potpuno razumem te

Ne daj joj da vidi da si fiknuo
zašto ne bi prišao joj
i kao slučajno je štipnuo

Uzmi je za ruku, kaži reči dve
radi bilo šta al' ne daj
da te ne primećuje

Gleda ispred sebe
kao ne zna da je upijaš
Ne smeš da joj priđeš
ko zna koju čašu ubijaš


ZVUK NA VRATIMA

Jutarnja tišina, stan u neredu
budan sam već dugo, ti si još u snu
Protežem se lenjo, krevet vruć i mek
spuštam se na tebe, ko na ranu lek

Trznuo me grozan, zvuk na vratima
nervozno ih guram, gledam poštara
'Ajde tu potpiši, druže rezervni
javiti se odmah, svojoj kasarni'

Što baš sad, 'ajde dođi sutra
što baš sad, dođi bar za sat


NEKO MI TREBA

Više nije moja noć
zašto sam se vratio
vikao bih upomoć
al' sam kaso shvatio

Ne znaš ti
da sam noć podneo
Ne znaš ti
sve je vrag odneo

Neko mi treba
neko ko zna

Noć je moja tamnica
sanjao sam polovno
nema više razloga
ponavljeti ponovo


MAGLE

Vidim kako magle prete da me zarobe
sad tek shvatam, nemam kuda
stvarnost briga me

Sve je bilo samo varka, prazno lutanje
život traži male žrtve
oči trezvene

Kako mogu, mnogi žive
sad se pitam ja
Moram naći malo snage da se otrgnem

Gledam ovo malo nade, da te udišem
prah sa dlana vetar nosi, kidam okove
Ja sad znam, ja sam čovek
nisam kralj

Purple Haze i Blue Dogs
Janis Joplin, sve je frag
moram naći malo snage da se iščupam


ULICA KESTENA

Mrak nad ulicom kestena, nestaje
jutro sakriva tragove, ponoćne
samo ja kotrljam se
olovni putnik kroz sne jutarnje

Znam da neće te trpeti koraci
davno prošlo je, gluvi su prozori
kad bi bar mogao na tren
oči od sećanja da sakrijem

Ko li sad zastaje i dal' isto ko ja
baca kamenčiće u prozore
Nije mi stalo da znam al' dal' bacaš ko pre
maramom smotane ključeve


KALIBAR - 86

Nešto čudno osećaš u sebi
čini ti se da si sebi stran
Svako drugi ima neku foru
a ti kao da si sterilan

Ovo je vreme kalibar 86
ovaj put vodi u novi svet

Svi bi hteli, mnogo, mnogo više
svi se trude da naprave skok
za tebe je to vrlo strano
zato hitno, menjaj misli tok

Moraš naći drugi način
život žuri, ne čeka
zato kreni, pusti sve
nemoj da te vreme izbriše


TI SI OTROV MOJ

Stojim, čekam da progovoriš
sediš nema kao mumija
reci bilo šta, čekanje me ubija

Ti si moj, a ja sam otrov tvoj
više užas, manje raj
ti si zla i dobra sudbina
i početak i kraj

Ajde priznaj da su pukli svi
konci koji su nas spajali
vreba istina, spora ali sigurna


SLOMLJENI OD ISTINE

Kao kiša putnika
terao sam noćima
lice od sto delova
prašinu u očima

Vodilje na obrazu
nedirnuto uzglavlje
Suze, trag od maskare
bežanje od nevolje

Zalud je sve
idi što pre
Zalud je sve
ne vraćaj se

Kao pseto vlasnika
čekale su godine
kada ćemo zastati
slomljeni od istine



hvala tarafleks

Нема коментара:

Постави коментар

SLOVO PO SLOVO

[*] premijerno na netu
[^] prethodno samo neki od tekstova na netu
[~] takođe i na omotu albuma