1989
1. Guzonjin sin (4:06)
2. Javi mi (3:58)
3. Piccola storia de grande amore (5:23)
4. Pišonja i Žuga u paklu droge (5:17)
5. Pklatovi (I dio) (3:23)
6. Pklatovi (II dio) (1:47)
7. Kanjon Drine (3:53)
8. 12 sati (4:13)
9. Na straži pored Prizrena (4:11)
10. Zvijezda nad Balkanom (5:16)
"ZABRANJENO PUŠENJE" su:
Dr NELE KARAJLIĆ, vokal
SEJO SEXON, gitara
KOVAČEVIĆ PREDRAG, gitara
JADRANKO DŽIHAN, gitara
OSTOJIĆ DARKO, bas
FARIS ARAPOVIĆ, bubnjevi
Backing vocals:
RIZO KURTOVIĆ (sa ljubaznom dozvolom gospodina Elvisa J. Kurtovića)
SEJO SEXON, JADRANKO DŽIHAN, DARKO OSTOJIĆ, BENJAMIN ISOVIĆ, SRĐAN VELIMIROVIĆ
Producent: SEJO SEXON
Supervizor: KOVAČEVIĆ PREDRAG
Snimatelji: MUFID KOSOVIĆ (studio 1 RTVS)
Organizator: KIKI ZUROVAC
Ostali umjetnici:
MUHAMED ADAŠ, violina
POLJAK DARKO, saksofon
TAMARA ŠTRELOF, Katarinin glas u "Piccola storia de grande amore"
ŽELJKO BABIĆ, harmonika
HVALA:
Vladi Džihanu, Emiru Kusturici, Miri, Draganu, Draletu, Borisu, Acku, Edinu, Hendi, Pavi, Loši, Cedusu i Cda, te posebno priznanje "GRINGU", Mostar, bez čije ni neprocenjive pomoći ovaj narod ostao uskraćen za jedan vrhunski kulturni događaj!
Omot dizajner: SRĐAN VELIMIROVIĆ
Fotografije: DRAGOSLAV POPOVIĆ, SRĐAN BADROV
Glavni i odgovorni urednik: S. Vujović
Recenzent: M. Stupar
GUZONJIN SIN
U mojoj ulici ne prodaju se kifle
ne teče saobraćaj i dim
U mojoj ulici nema fukare
Jer ja sam Guzonjin sin
Oko mene rastu čempresi i drot
večeras imam party a ujutro trim
Lijepe žene dolaze kod mene
Jer ja sam Guzonjin sin
Jede se kavijar, pije se džin
ima se para, ima se s’ čim
Ponekad trava, nikad heroin
Jer ja sam Guzonjin sin
U školu me vozi samo auto pravo
sa mnogim sam pjevačicama spav’o
Sa sobom nosim svoj mali karabin
Jer ja sam Guzonjin sin
Moja raja me baš ne vole
zavide mi na moje uspjehe
a ja sa svima najbolje, ja sa svima fin
Jer ja sam Guzonjin sin
A kad me ona zovne: ‘’Hodi malo vamo!’’
Ja odmah potrčim
jer maćehu ja volim više nego starog
Jer ja sam Guzonjin sin
Danas sam dobio svog novoga Poršea
i malko ću se voziti s’ njim
Jer ja - Ja sam guzonjin sin!
JAVI MI
Kad budeš u sobi s’ muzikom u mraku
i sa sjećanjem
Kad poželiš da ti jutro ne svane
Znaj, ja te još uvek volim
mene vazda možeš nazvati
Javi mi, javi mi, ja ću čekati
Kod kuće kad ti slože frku
zbog kola slupanih
Između prsta kad ti cigara dogori
Kad te žena pita, ‘’Pa, dobro, šta mi fali
zasto nikad ne radimo one stvari?’’
Kad ode da se isplače sama, kad vrata zalupi
Komšiluku kad postaneš sumnjiv
što se vazda družiš s’ klincima
Kad iz mračne ulice jalija ti vikne:
‘’Ho’š guze, hadžija?’’
PICCOLA STORIA DE GRANDE AMORE
Sletio sam na aerodrom u Čitluku
Rekli su mi: ‘’Tu ćeš vidjet’ Gospu Mariju!’’
Ime mi je Giovanni, a zemlja Italija
Vodoinstalater sam solidnih primanja
Svirala sam orgulje u službi oca Ivana
i sve što sam znala, to su Bah, Isus i Marija
Sve vreme samo govorila ‘’Imam 17 godina’’
Najljepša freska Međugorja
Crkva je bila prazna, kad ušao je on
čuo se samo, grandiozan Bahov ton
Otvorenih usta, on priđe Katarini:
‘’Pa zar ovdje sviraju i anđeli?’’
Amore mio, Madre di Dio
Što si mi učinila?
Amore mio, Madre di Dio
na grijeh me navela
Amore mio, Madre di Dio
ti poslala si Amora
a njegova me strijela, pogodila
Ciao Bella, ciao Amore
ime mi je Giovanni
i sve u životu što želim, to si ti!
Pomilovao je po grudima
po nevjerovatnim grudima
A ona osjeti kako je đavo uzima
‘’Basta, signiore, apelujem na vašu svijest
Mogao bi nas netko u Božijoj kući srest’!’’
Ona pobježe daleko u mrak iza orgulja
i tamo tiho zajeca
I svaki put kad se sjeti Giovannija
njena ruka prođe kud je prošla njegova
I tako je đavo redovno uzima
Hrist il’ Giovanni, šta je istina?
I tako
io, Giovanni, svake godine dolazio u Međugorje
da nađem slatka carissima Katarina
Ali nje više nije bilo tamo, ona otišla via
A ja sam lutao sam krasom di Herzegovina
A bambini su trčali za mnom i vikali:
‘’Mamma, mamma, ecco imbeccile Giovanni’’
Amore mio
PIŠONJA I ŽUGA U PAKLU DROGE
Pišonju i Zugu je zovnuo na dernek jaran koji studira
Rekao je: ‘’Sad nemojte belaja, tu su raja kulturna’’
Amila je bila lijepa kao vila
starci su joj radili negdje u Iraku
Rekla je samo: ‘’Udjite, momci’’
A onda se opet izgubila u mraku
‘’Pišonja’’ reče Žuga:
‘’Ovo mijesto mi se ne sviđa
‘Ajmo rađe pred piramidu da marišemo šminkera’’
"Odmori, Žuga, malo, matere ti
zar ne vidiš kakve su ovdje trebe
Zar već posle pete (šeste) pive
moraš da praviš budalu od sebe?’’
Pišonja, ovo mjesto mi se ne sviđa
niko se ne smije i čudna je muzika!
Al’ Pišonja već prifura Amili
kao Indijana Džons onoj u Hong Kongu
Sada ne smije biti greške
ove fine ti odmah daju nogu
Pišonja taman složi pravu priču
odsvira ‘’Crne Leptire’’
Kad se odnekud pojavi Žuga i počne da paranoiše
Negdje oko pola tri, na dernek upadoše drotovi
Amila se prestraši, kaže:
‘’Joj, stari će me masakrirati’’
Al’ onda ugleda Pišonju
i pogled joj đavolski zasvjetli
‘’Maleni, želim nešto da ti poklonim, maleni
ali nesto moraš mi obećati
prije jutra nećeš ga otvoriti’’
Jedan drot prifura pišonji, džepove mu prebira
nađe Amilinu travu, reče: ‘’Slavko, imamo dilera’’
Pišonja reče: ‘’Drugovi, jel’ se to, možda
snima neki film?’’
Pišonja reče: ‘’Drugovi, ja nemam ništa s’ tim’’
PKLATOVI (I DIO)
Postoji jedna dimenzija nepoznata čovjeku
Prostor između svijetlosti i senke
između nauke i praznoverja
To je dimenzija tamnih sila i perverzne imaginacije
Gospodari te dimenzije nazivaju se Pklatovi
Pklatovi imaju i oči i uši
i noge i ruke i ledeni dah
Samo im je dodir potpuno mek
a korak previše lak
Zauzeli su cijeli naš grad i počeli sebi ljude zvat’
Nisi više znao ko je čovjek, a ko je Pklat
Ubrzo su ušli u svaki naš dom
i ljudima spustili zavjese
Svak je mogao da vidi samo unutra
niko nije gledao napolje
Na ulice su pustili bijele medvede
čija je dlaka sjajna
Došli su iz dalekog svemira
njihovo porijeklo mora ostati tajna
Mi smo Pklatovi i nemojte nam šta zamjeriti
mi samo želimo da mislite kao mi
Između nas, draga, ne postoji ništa
otkako su na naša vrata kucali
Ne čujemo vrisak komšinice
niti smo plin osjetili
Prazne su čaše, puna pepeljara, nestaju boje
Moje srce kuca sporo, tika-tat-ta
Nema više poljupca, ni svađe, ni šamara
Tvoga tijela, draga, ja se više ne sećam
Iskači kroz prozor, mala i bježimo odavde,
u dvorište i park pa sve do kraja ulice
Ja ću na drugu stranu da im trag zamjetnem
Ti čekaj na kraju grada, neka auto bude upaljen
PKLATOVI (II DIO)
Noćas smo probili obruč zajedno
iza nas su magla, strah i zlo
U divljem bjegu bez kapi benzina
konačno smo stigli na slobodno tlo
A Pklatovi su bili već na tragu
zvali da se vratimo jer brzo će snijeg
Hicem iz svoje bazuke
natjerao sam ih u paničan bijeg
Predveče su poslali bijele medvede
htijeli da te oni otmu od mene
Ubrao sam strijele sa najvećeg bora
i gađao ih posred glavuše
I osijetismo opet onaj stari fol
iz srca što je davno otišao
Dok smo sjedeli kraj vatre na staroj tvrđavi
izgrebanih nogu i lica prljavih
Ovo nije kraj priče o Pklatovima...
Oni žive skriveni duboko u nama
i čekaju svoj trenutak...
KANJON DRINE
Kanjon Drine je ispred nas
stopamo Mufa, Kik i ja
Snijeg se topi, cesta je prazna
stao nam je stari kamiondžija
Planine gole, vrletne, lomile nam put
Gazda je vozio vidno neraspoložen
više tužan no ljut
Smanjuje brzinu, pripaljuje cigaru
u mraku mu svijetle oči
Gazda tihim glasom reče:
Neće ovo, dijeco, na dobro poći
jer sve ide unatrag
Živimo u plemenima k’o Apači
A gde ćemo, dijeco, i ja i vi?
Nama srce kuca za sve njih
Probudi me, ovo je neki ružan san
što manje, dijete, znaš to si manje nesretan!
Hadžije su sebi podijelili rejone
dijecu evakuišu avionima
a ja se osjećam nezgodno
kao zebra na Brionima
A vama će, dijeco, biti najljepše
vi ste navikli rano u krevet
Uskoro ćemo svi mi
imati izlaz samo do devet
Kanjon Drine je iza nas
ispred nas je ravna Romanija
Snijeg se topi
nista neće zaustaviti dolazak novog proljeća
12 SATI
Prošlo je dvanaest sati, mala
čarolije su nestale
Konji postaše miševi
a kočije bundeve
Ti si opet jedna od šmizli dosadnih
a ja nafurani student, polovni buntovnik
Prošlo je dvanaest sati, mala
čarolije su nestale
A vrijeme je da se nove karte podijele
Večeras moraš stisnuti šake
u oči me gledati
i sutra ćeš opet svoje snove živjeti
Foliram te da držim igru
u svojim rukama
Foliram te da znam kuda sada
foliram te da sam jak
Foliram te, al’ tramvaj mi leži na grudima
A i ja bih malo plakao, ali glumim frajera
Uzalud, mala, taj pogled
k’o iz francuskih filmova
Idi sada kući, ima i sutra dan
STRAŽA PORED PRIZRENA
Možda je večeras tvoja grupa
možda je večeras akcija
Bukurije je ostala sama
čeka jutro i poljubac
Čula ludački rade
da shvatiš nema vremena
Prst na obaraču i kletva u zraku
na straži pored Prizrena
Kažeš: ‘’Treba platit’ račune
jer duhovi hodaju poljima
Kažeš: ‘’Treba platit’ račune
da cvijeće nikne iz grobova
Vjeruješ li da će nestat’ prokletstva
što ga vjetar nosi šumama?
Kad jedan od nas bude u blatu
na straži pored Prizrena
A noćas će krv umjesto vina
da zagrije srce do ljubavi
Zbog sumnjive slave i tuđih grijeha
ginu mladi lavovi
Zamišljam, nedjelja je i lijepo smo se obukli
Dvije devojke hodaju sa nama
po toploj prizrenskoj kaldrmi
Ponosni i jaki kao dva mlada jelena
Bit’ će mi žao što smo se sreli
na straži pored Prizrena
Metak je nestrpljiv u cijevi
u ušima zvoni naredba
‘’Pucaj na sve što je sumnjivo, momče
i ne žali iredentista!’’
ZVIJEZDA NAD BALKANOM
Ovdje su nekada, mala, stajali
stari vitezi i u isto ovo nebo gledali
proročanstvo čekali
Kose im postaše sijede, a mačevi rđavi
Uhode su bili svuda poslali
veliku, sjajnu gozbu spremili
Pjevače i lijepe gospe doveli
al’ strepnja iz srca ne odlazi
Konji su bili nemirni
Ratnici čvrsto stezali koplja, ćutali i čekali
Kad će jedna zvijezda
Na nebu nad Balkanom jače zasjati
A noćas su ljudi izašli na trg
izašli na trg i počeli govoriti
Dok u noći svijetle šljemovi
šljemovi i pendreci
Na betonu razbacane stvari
cipele, tašne i barjaci
Kunem ti se, mala
jedna zvijezda nad Balkanom poče sijati
Sinoć, mala, čudan san sam usnio
Oružje skriveno u sijenu i zamak što je gorio
Vatre u šumi, čuli su se bubnjevi, a
Jedna zvijezda nad Balkanom poče jače sijati
Kuća druga Radivoja svijetli na brijegu
on ima poneku sijedu i trbuh veliki
On jede bombone i čisti pištolje na terasi
Jedne ljetnje večeri
ograda visoka i psi su pušteni
Popio je tonu tableta ali san neće na oči
Doveli su mu klinku iz grada ali on je neće dotaći
hvala tarafleks
Нема коментара:
Постави коментар