13. 4. 1987.

Zabranjeno pušenje - Pozdrav iz zemlje Safari

Diskoton - Sarajevo LP-8248
Datum rezanja vinila: 13.04.1987



Forhand
1. Hadžija ili bos (4:16)
(Sexon-Karajlić)
2. Kako je Velika Britanija postala probušen dolar (4:06)
(Sexon-Kusturica-Karajlić)
3. Murga drot (4:19)
(Sexon-Karajlić)
4. Dobri jarani (3:25)
(Lennon-Sexon-Karajlić)
5. Dan Republike (3:43)
(Sexon-Karajlić)


Backhand
6. Balada o Pišonji i Žugi (5:32)
(Sexon-Karajlić)
7. Manijak (3:09)
(Sexon-Karajlić)
8. Poslednja oaza (u lošoj formi sam) (3:34)
(Sexon-Karajlić)
9. Srce, ruke i lopata (4:41)
(Sexon-Karajlić)
10. Meteor * (3:53)
(Grbić-Sexon-Karajlić)

Aranžmani: Sexon i Karajlić

Omot: Zenit Đozić
Fotograf: Kemal Hadžić

ZABRANJENO PUŠENJE su:
Seid Little Karajlić
Ogi Gajić
Sejo Sekson
Kovalski
Dado Đihan
Oggie
Emir Kusturica
Faris Arapović
Dr. Nele Karajlić

pomogao Dragan Bobić: freettise Back

vocals: Buco, Rizho, Aida, Ljilja
duvači: Grba, Tićo, Krnja, Mićo i Željko
Vlado Đihan svirao trombon i klavir

producent: Sven Rustempašić
tonski majstor: Doktor-Ž Rajko Brakula
asistent tonskog snimatelja: Goran Micić
azvršni producent: Miro Purivatra

snimano u STUDIJU I RTV SARAJEVO Januara - februara
miksovano u OLYMPIC STUDIO LONDON G8 februara 1987.
inženjer: Toby Arlington

recenzent: Milan Stupar
v. d. glavni i odgovorni urednik: Slobodan Vujović



HADŽIJA ILI BOS

Pos'o je dobar, a para laka
burazera je munt'o, Šefket Ramadani

Nije stigo ni, da razmisli
a već je bio u kombiju
koji fura prema grani

Stigla su i prva, pisma od njega
pis'o da je često, ispred nišana
Da voda, holandske bakice
i da prodaje porno-filmove

Stari se sekirao, do ludila
a ja sam bio, ponosan na njega

Jer moj burazer živi
od starog pravila
Il' si bos, il' si hadžija

A onda, ni glasa od njega
neki čovjek, donese starom tri milje maraka
Kaže 'ovo šalje, Šefket Ramadani'
toliko valjda košta, život vani

Neki kažu da je htio da se osamostali
neki nisu ništa rekli ili nisu znali
U kući gori svijeća pored ikone
ali ja, ne vjerujem nikome


KAKO JE VELIKA BRITANIJA POSTALA PROBUŠEN DOLAR

Rekla je da je iz Banja Luke
i da se tamo zemlja tresla
da joj se srušila kuća
i kako joj je nestala adresa

Vidjeo sam svu ljepotu svijeta
na času geografije
kad je izašla pred kartu
bila je veća od Velike Britanije

Na odmoru sam, ispred nje
dubio na glavi
jer to sam u razredu ja
najbolje znao

Ko je imao para
kupov'o joj kifle
Ko je znao riječi
pjesme joj je slao

Ðulijano Pike, otrov za klinke
ženskih srca on je gospodar
zavede je u mraku, u velikom parku
a već sutra je za njom vikn'o
probušeni dolar

Ja tad nisam znao
šta je tu na stvari
i dalje sam pred njom
dubio na glavi

Al' Britanija je postala
ozbiljna i tužna
Britanija je postala
obična i ružna


MURGA DROT

Naš Murga nije običan drot
njegove metode su modernije
On te prvo ponudi cigarom
pa te poslije razbije

Murga nije običan drot
zanimaju ga psiho-fenomeni
Svakom se unese u lice i kaže:
'Zasvirat' ćeš ti klavir meni'

Ponekad izmaltretira kakvog klinca
od ovih rukovodećih glava
Poslije se Murga duboko klanja
poslije se Murga, dugo izvinjava

The night is dark and the night is hot
it is right time for you, Murga drot
Noc je tmava, noc je horka
je to spramne čas, pro tebe pane Murga

Otkako je gled'o "Tačno u podne"
Murga stalno ide sredinom džade
Toki-voki prislanja na uho
pažljivo sluša komande

Možda ga baš večeras u mraku
čeka njegov komad slave
Dodijalo mu marisat' uvijek istu raju
Legitimacija mu navrh glave

I dok sjedim ovdje u baru
i kroz prozor promatram njega
Kontam da je Frojd u pravu
i da je seks korijen svega


DOBRI JARANI

Pare, pare pokreću svijet
politiku i nogomet
Parama ja kupujem sve
jahte, konje, zamkove

Al' upamti, frajeru
da ti pare ne mogu
kupit' raju iskrenu

Para vrti tamo
gdje burgija ne može
Parama mogu kupiti sve
političare, novine, sudije

Dobre jarane, para kupit' ne može
jarane, para kupit' ne može

Parama mogu sve
lijepe žene imati
Svi oko mene moraju
glavom klimati

A kad hladni vjetar dođe, u tvoje krajeve
i kad ti srce staro, ispune ledenice
Pitat' ćeš se zašto, figure šahovske
s' one druge strane niko ne miče


DAN REPUBLIKE

Danas je Dan Republike
i stari je popio malo
Na televiziji Lepa Brena
i stari se sjeća ratnih vremena

Da bi danas bilo bolje
oni su poturali svoja pleća
Gazili hladne rijeke
jeli koru s' drveća

Žao mu je što neki misle
da je život negdje drugdje
I ne sanja se više stari san
čekaju pasoš, da odu van

Danas je dan, Dan Republike
I stara kaže: 'Dragane, šuti
skrati jezik, mogu te čuti'

Danas je Dan Republike
i stari se sjeća ratnih dana
Žao mu je što se ni klinci
više ne igraju partizana

Danas svako zna
da je glava samo jedna
Danas svako zna
pred kim pasti na koljena

Danas je Dan Republike
i stari kaže: 'Otvorite prozore'
Pijan je i čini mu se
da logorske vatre u daljini gore

Danas je dan, Dan Republike
I stara kaže:
'Jesi l' normalan, Dragane
zatvaraj prozore, ne radi grijanje!'


BALADA O PIŠONJI I ŽUGI


Pišonja i Žuga, su pamtili dobro
šta im je te večeri, govorio Lepi
"More je provod, more su koke"
"More je izvor života" je li tako, Moke

Moke je, još dod'o i to
da se strankinje praskaju pravo
I da je u Zaostrogu u kampu
svaku noć drugu jebavo
Pišonja i Žuga, mogli su ih slušati i noć cijelu
Pišonja i Žuga imali su krv
sedamnaest godina vrelu

Pišonja i Žuga

Još istu noć su Pišonja i Žuga
maznuli kasetaš iz Doma invalida
a malo zatim i autobus
"Auto-prevoza" sa Hrida

Pišonja ubaci u brzinu
to vrelo ljetno veče oko dvaest i dva časa
"A sada, pravac more"
viknu Žuga, iz sveg glasa

Pišonja je vozio i pušio duhan
Žuga voli crne, a Pišonja plave
a poslije mora dalje u svijet
samo se hrabri dokopaju slave

A onda zbogom barake na Breci
Viknu Žuga i kasetaš odvrnu jače
Dobit' ćete razglednicu iz afričke zemlje Safari
Zbogom žohari

Pišonja i Žuga, dva vjerna druga
krote, opasne krivine
molim te čuvaj ih, Kraljice brzine

Murija je, blokirala cestu
negdje kod Bradine oko dva'es tri i pet
u autobusu je svirao, boogie-woogie
Vidjevši drotove pri brzini
od osamdeset na sat
"Vežite se, polećemo", Pišonja reče Žugi

Strahovit tresak zapara zrak
čak i iskre poletješe u mrak
Pričali su ujutru i kleli se u majku
da su auspuh i retrovizor našli čak
pedeset metara, dalje u jarku

I dok su Pišonju unosili u hitnu
on ugleda Mjesec iznad sebe i reče:
"Bože, kako neki mogu gore
a ja i Žuga, ni na more"

Poslije toga je pao u nesvijest
i više nije mogao čuti
kako se još dugo na nebu
smijao Mjesec žuti

Pišonja i Žuga


MANIJAK

Bejbi, bejbi, ko te nebi
tako mladu negdje u 'ladu

Ja sam manijak iz, gimnazijskog parka
već danima sakriven, ja gledam te iz mraka
i večeras sam ovdje, o je-je-je
i večeras sam ovdje i imat' ću te

Ja, upravo čujem tvoje korake
padam u trans i grlo mi je suho
prići ću ti nečujno
i tiho ti, šapnuti na uho

Bejbi, bejbi, ko te nebi
tako mladu negdje u 'ladu
prislonio

I briga me šta će poslije da bude
dal' će da me linčuju ili da mi sude
Progoni me glas iz moje glave lude
koji kaže "Ona je lijepa"
a ljepota je za ljude


POSLJEDNJA OAZA (U LOŠOJ FORMI SAM)

Fikreta, između mene i dna
još samo ti stojiš, Fikreta
Možda bi trebalo, da se skloniš otuda
i da počneš iz početka

Da ne pereš više, tuđa stubišta
zbog mojih lutanja, kafana i tombola
Ti znaš da lažem
i da se promijenit' neću nikada
Život je jedan, živi ga Fikreta

U lošoj formi sam
i zato ne želim
da budeš tu kraj mene... prošetaj

Nekada davno si voljela čovjeka
taj čovjek to već dugo nisam ja
Već dugo u lošoj formi sam
uzalud me, ispravljaš

Fikreta, mi trešnje iznjela
a ja se sjetih nekog filma o pticama
Kada je ptici u lošoj formi drug
tada ni ona, ne leti na jug


SRCE, RUKE I LOPATA

Domovina naša je rodila
hiljade i hiljade junaka
Jedan od tih, delija
to je moj komšija Avdija

Nije bio on niti bombaš
nije bio on niti sportista
Sve što je imao od oružja
to su srce, ruke i lopata

Zemlja je bila srušena
valjalo se dizati iz pepela
Radio je tada Avdija
k'o što radi deset armija

Jednog je dana, 23. oktobra
zlatna značka udarna
zasjala na njegovim grudima

Dugo će se sjećati Avdija
tog jesenjeg podneva
Dugo će se sjećati
riječi jednog od drugova:

"Ti si naš ponos, Avdija
ti si naš ponos k'o zastava"
Našla se i slika njegova
usred fabričkih novina

Njegov je dan, udaran
a njegov san je
hiljadu tona za jedan dan

Dođoše nova vremena
izgubi se negdje Avdija
zaboravili smo svi na njega
imamo dovoljno bagera

Samo ponekad, pred prvi maj
zovne ga direktor osnovne
da uveliča proslave
priča anegdote i podvige

Tog dana Avdija
pokupi plakete i ordenje
U okićenom razredu
počasno mjesto zauzme

Prije nego pred klince izađe
koju ljutu popije
kao pjesnik što ne vjeruje
u vlastite stihove


METEOR

Idem uz aleju, kiša kapa
u grudima mi struje dva Ðerdapa
Na vrhu me čekaš, zasjedu spremaš
htjela me, ili ne, svejedno je

Ne grli me, oko vrata mi je žica
ne ljubi me, jezik mi je zmija otrovnica
Leđa me svrbe od noževa, lice mi grubo od pogleda
poljubit' ćeš me, ili ne, svejedno je

Vjeruj mi
moja je želja jedina
da se vinem put visina
i da tamo gore visoko
sagorim kao meteor

Ne želim da volim, nisam spremam
ne želim da mrzim, vremena nemam
Ne želim da imam putanju
ja sam prvak svijeta u lutanju
vjerovala, ili ne, svejedno je



hvala tarafleks

Нема коментара:

Постави коментар

SLOVO PO SLOVO

[*] premijerno na netu
[^] prethodno samo neki od tekstova na netu
[~] takođe i na omotu albuma