Datum rezanja vinila: 18.11.1988
1. Ćiribiribela (4:19)
2. Šta ima novo (5:23)
3. Neću to na brzaka (4:32)
4. Evo zakleću se (5:56)
5. Đurđevdan je, a ja nisam s onom koju volim (3:54)
6. Napile se ulice * (2:53)
7. Ako ima Boga (5:17)
8. Nakon svih ovih godina * (4:44)
9. Lijepa naša (3:19)
Tonski snimatelji: Theodore Yannie, Rajko Bartula-Doktor, Vladimir Smolec
* Miksao - Piko Stančić
Snimano u studijima: "1" RTV Sarajevo (septembar-oktobar '88.), "Aquarius" - Beograd, Nenada Vilovića - Split
Snimano i miksano u studiju: SIM - OKC, Vladimir Smolec (novembar '88.)
Ploču snimili: Lazo Ristovski, Zoran Redžić, Ipe Ivandić, Alen Islamović, Goran Bregović, Nenad Stefanović-Japanac, Vladimir Golubović-Vlajko, Slobodan Sokolović, Jasmin Sokolović, Predrag D. Svačić, 1. Beogradsko pevačko društvo, Klapa "Trogir", orkestar "Kardijevi" Skopje
Idejno i grafičko rješenje omota: "Trio" - Sarajevo (Dalida Duraković, Leila Mulabegović, Bojan H. Halilović)
- za omot korištena slika Edwarda Hicksa - "Noeva barka"
Producent: Goran Bregović
Izvršni producent: Radomir Marić-Raka
Sve pjesme napisao: Goran Bregović
Glavni i odgovorni urednik: Slobodan Vujović
Recenzent: M. Stupar
Ćiribiribela
Ako si, ljubo pošla spat
Šta ćemo ja i ti?
Kao prvo, vrata zaključati
kao drugo, prozor zatvoriti
kao trece, spustiti zavjese
ostaćemo, doma i ljubit’ se...
Ako se sutra, zarati
Moja mala, šta ćemo ja i ti?
Vrata zaključati
prozore zatvoriti
spustiti zavjese
ostaćemo kući i ljubit’ se
A kad počne, pucati
preko glave ćemo se pokriti
Ispod male dekice
ja i ti i zvjezdice
grickaćemo grožđe
čekaćemo rat da prođe
Vodi me na ples
Ćiribiribela moja mala
Ali ako odem, ne zaboravi me
Ćiribiribela, odoh u marine
Ona neće pit kafe
vengo čokoladu
Ona misli šempjasta
da se šoldi kradu
Bižte mi vanka iz kuće
jer ću te broštulinom
Ne šporkaj mi kužine,
jer ću te mažininom
Šta ima novo
Meni je uvijek trebao
neko da te samo zaboravim
Pozlata na sivilu
poljupci ko u bunilu
Pored mene, žene marsiraju
korak il dva i brzo nestaju
A cipele me stare žuljaju
Meni je uvijek trebao
neko da te samo zaboravim
Idem, ali ne odmičem
letim, ali ne polijećem
Pokušavam, al' uvijek isto je
Biram žene, što liče na tebe
Prolaze dani, idu godine
Šta ima novo, kod tebe?
Jedno te isto, kod mene
i uvijek je bilo, isto ludilo
Neću to na brzaka
Pjesma lažljiva
ti nestrpljiva
Uvijek sam žurio
al' sad bih volio
Prvo tiho na uho
šaputati, šaputati
Ne mora nam se, zaboga
sve odjednom desiti
A šta šaputati
to ne trebaju ni…
Ptice znati!
Jer bi mogle, propjevati
Nek se ne trese ulica
od praska tvoga poljupca
Odmori, oduši, kožu joj osuši
I opet
Rijeka duboka
planina visoka
Vidim otprve
mrštiš obrve
I ono ćemo raditi
al’ slađe je odgoditi
Ne mora nam se zaboga
sve odjednom desiti
Šta ćemo raditi
to ne trebaju ni…
Ptice znati
jer bi mogle, propjevati
Nek se ne trese ulica
od praska tvoga poljupca
Neću to na brzaka
ni na kvarnjaka
Evo zakleću se
Nosite, ovu pjesmu zadnji put
u jednu ulicu kraj rijeke
zauvjek zabranjenu
samo za moje korake
Kada bi, neko granu masline
na jedna vrata odnio
vrata što sam zauvjek
davno, davno zatvorio
Evo, zakleću se ja pred svima
svim na svijetu i svime što imam
da je nikad nisam htio
da je nisam volio i da ne bolujem
Pred svima se zaklinjem
pred svima, al' pred Bogom ne smijem
Pjesma, uvijek miriše na uspomene
recite joj tako ako pita za mene
Đurđevdan je, a ja nisam s onom koju volim
Proljeće na moje rame slijeće
Ðurðevak zeleni
svima osim meni
Drumovi odoše, a ja osta'!
Nema zvijezde Danice
moje saputnice
Ej, kome sada moja draga
na đurđevak miriše
meni nikad više
Evo zore, evo zore
Bogu da se pomolim
Evo zore, evo zore...
Ej, Ðurđevdan je
a ja nisam, s’ onom koju volim
Njeno ime neka se spominje
svakog drugog dana
osim Ðurđevdana
Napile se ulice
Napile se ulice
jer na tebe mislim, curice!
Napile, jer noćas me
zvijezde svrbe k’o bubuljice
Ovo nije pjesma za tebe
I ne vjeruj ni jednu riječ
Dok se pretvarah da te volim
nisam ni slutio da te volim, već
Zazvoniće telefon (Pokucaćeš)
Reći ću "Halo, ko je?"
Tišina šaputaće
Da, to samo zvoni (kuca) srce moje
Ne znam šta se desilo
iskačem iz šina pomalo
Čini mi se, šećeru
sitna greška u kompjuteru
Došla si preskačući srca
k’o neka umiljata riječ
Dok se pretvarah da te volim
nisam ni slutio da te volim već
Ako ima Boga
Negdje u tvome adresaru
pod slovom B je moje ime
prekriži ga noćas i stavi
krst pepela i krst tišine
Ako ima Boga
Sto zima, a nijedno ljeto
poneka mrvica sa tvog stola
a nikad niko nije ček'o
kao što čekah ja do bola
Ako ima Boga
Moji drugovi, odavno
kuće imaju, samo
moja kuća je, bez krova
prokleta bićeš
O, ako ima Boga
u paklu gorićeš
Sanjao sam...
E, kako ulaziš u moju pjesmu
ulaziš prosto k’o u svoju baštu
Pod pazuh dolijeću ti lastavice
Ja pjevam, bijela mi krila rastu
A više me ne boli
Sanjao sam...
E, kako s’ anđelima jedeš trešnje
i kako anđeli na mene liče
I kako šapućem u tvoje krilo:
‘’Rađaj mi djecu kao kolačiće’’
Al’ više me ne boli
Nakon svih ovih godina
Tebi je lako, jer ti imaš mene
A šta sam zato dobio?
Na kraju ćeš me ostaviti
e, to bi i blesav vidio
Poneka ljubav, možda vrijedi bola
moja i tvoja više ne
jer ti si samo trag u pijesku
gorka brazda koja nestane
Danas otvaram oči
nakon svih ovih godina
Niti ja voljeh tebe, nit' si ti mene voljela
samo stara navika, je ostala
Lijepa naša
Ponekad sanjam, letimo
letimo sami k'o ukleti
Sanjam vjetar sjeverac krila umara
A ja i ti soko i sokolica
tražimo rame sokolara
Lijepa naša domovino
o junačka zemljo mila
Tamo daleko
daleko od mora
Ponekad Božić sanjam
onda me bude vozovi
Sa moga jastuka ka jugu putuju
Tamo gdje moje srce stanuje
tamo na Božić za mnom tuguju
Нема коментара:
Постави коментар