Parni valjak - Sjaj u očima [~]

Jugoton LSY 63310
Datum rezanja vinila: 11.10.1988


1. Prokleta nedelja (što je iza oblaka) (4:14)
2. Sjaj u očima (5:12)
3. Ne, ne, ne! (3:47)
4. Nije pomoglo (3:58)
5. Uvijek kad ostanem sam (3:22)
6. Moja je pjesma lagana (4:16)
7. Odlazim (4:35)
8. Možda sutra neće doći (5:44)
9. "Ovce" (3:44)


Hus - gitare, vokal
Aki - vokali
Dado - bubanj, vokal
Zok - gitare, vokal
Preksi - bas, vokal

Sve pjesme napisao Hasan Husenefendić, osim 5 - Drago Mlinarec

"Parni valjak" su: Aki Rahimovski, Zoran Cvetković, Zorislav Preksavec, Dražen Šolc i Husein Hasanefendić
Hammond orgulje, emulator i klavir svirao Neven Frangeš
Programi za emulator HD II - Stanko Juzbašić
Snimano i miksano u "SIM" studiju - snimao Franjo Valentić
Produkcija: "Svi po malo"

Izvršni producent: Milan Škrnjug

Omot napravili Dražen Kalenić i Ivica Rađa
Zahvaljujemo: Nevenu za dobru svirku, Stanku na zvuku i kulturi, Neni za prošlu i buduću podršku, Franji na dobroj volji, stpljenju i dobrom poslu, "Jocker"-u na Akijevoj garderobi i Šaji na osmijehu.
Posebno zahvaljujemo: Paolu i Felix-u što su bili s nama.

Muzički urednik: Vojno Kundić
Glavni i odgovorni urednik: Siniša Škarica


Prokleta nedelja (što je iza oblaka)

Nedjelja, prokleta nedjelja,
Nigdje nikog, pustinja.
U našim snovima,
Još samo sjeæanja.

Cekamo, mi samo cekamo,
Balerina, zar si zaspala?
Zar stvarno ne vidiš
Na kako tankom ledu plešemo?

Dolazi duga, duga noæ,
Al' i ona mora proc'.
I kada kiše padaju
Tvoje mi usne trebaju,
Da me smire svojim nježnim dodirom.

Šutimo, mi samo šutimo,
Kao da se više ne volimo.
A nije istina,
Ja znam da nije istina.

Jer ljubav nije nestala
samo se sakrila
Otvori oči, pogledaj
što je iza oblaka

I kada kiše padaju
tvoje mi usne trebaju
da me smire
svojim nježnim dodirom


Sjaj u očima

Gotovo je dugo ljeto
jednom zauvijek
Pucanj iz pištolja kaže:
Trka počinje

Ispred mene ništa
iza ljuta gomila
‘Ajde, kaži, dušo
gdje se sreća sakrila

Pratim svoje tragove
oni rade krugove
i na kraju vode do tebe

Jer ti , ti još sanjaš isti san
to je san u bojama
Ti još imaš isti sjaj, u očima

U ovom gradu šansi
bez šanse kružimo
Sve je manje smijeha
sve se manje družimo
I negdje netko drugi
dijeli dobre uloge
Kao da se opet vraća:
"Druže, snađi se"

Jer ti, ti još sanjaš isti san
to je san u bojama
To je san
koji sanjam ja


Ne, ne, ne!

Oktobarska klasa, pošta Priština
‘’Leva, desna, diž’ se, Lezi’’,
Evo, stižem ja
ne znam točno koja kasarna
Pozvala me naša Armija

Hej, dečko, dečko, smiri se
što imaš protiv Armije?

Kud baš sada kada mi je krenulo
i kad bi barem malo, malo kraće trajalo
Na stanici je draga dugo mahala
a previše je mlada da bi čekala.

Ne, ne, ne
Ne, nemam ništa protiv naše Armije

Samo nek’ se drugi rata igraju
da se frka složi, mi bi bili tu
a do tada kaži dve, tri pametne
ako stvarno hoćeš računat’ na mene


Nije pomoglo

Jurio sam gore, dole
bacalo me okolo
Od crnog mraka me dijelila
tanka linija

I što sve nisam probao
samo da zaboravim
tvoj osmijeh blag i svaki trag
iz glave da ih izbacim

Nije pomoglo

Hodao sam samim rubom
iznad ponora
i bio sam na pragu puta
bez povratka

I popio sam litru rakije
da se tuga sakrije
a kad se čovjek nalije
svi ventili otkače

Pa sam radio budalu od sebe
a sve samo zbog tebe
Nemaš pojma kol’ko si me koštala

Moja je tuga velika
kao neka pećina
al’ me nećeš čut’ da kažem: "Vrati se"

Uvijek kad ostanem sam

Uvijek kad ostanem sam
sam bez sunca što krasi dan

Tad maštam o mjestu
gdje sunce vječno sja
gdje tuga stran je gost

Dal’ postoji mjesto
gdje sunce vječno sja
na ljude kao ja?

Dal’ postoji mjesto
gdje da nađem sreću i mir
i ostvarim svoj san?


Moja je pjesma lagana

Tužna je naša ulica
otkada nisi tu
jer tužnu pjesmu pjevaju
oni što ostaju

Iste smo snove sanjali
istom se nadali
Drugi su igru vodili
i snove ukrali

Nije mi žao što si otišla
znam da si morala
jedino boli, malena
što se nisi javila

Ne bih ti rekao: ‘’Ostani’’
Ne bih ni probao
Ne bih ti rekao: ‘’Volim te’’
Samo – ‘’Čuvaj se’’

Moja je pjesma lagana, polagana
i tiho se ispija
Sasvim lagana i bez pitanja
što si otišla

Kad kreneš, sruši mostove
izbriši tragove
Meni pjesma ostaje
da me smiruje

Iste smo snove sanjali
istom se nadali
Ja nisam smogao hrabrosti
da se odlučim


Odlazim

Ponekad sam poput pjesme
bezbroj puta pjevane
kada riječi prazno zvone
umorne i pijane

Puštao sam, neka prođe
neka vrijeme izbriše
al’ u meni mira, više nema
Sve te laži peku previše

Odlazim
samo želim da zaboravim
Odlazim
više nemam što da izgubim

Još se sjećam prvog plesa
‘’Roboti’’ su svirali
a mi smo tad’ toliko toga
još pred sobom imali


Možda sutra neće doći

Priđi bliže, malo moje
da te zagrlim
‘Ajde sklopi oči svoje
da ih poljubim

Na tvoje ću toplo krilo
glavu da naslonim
i da se bar na tren
osjetim sigurnim

I popit’ ćemo čašu snova
naiskap do dna
i sve će opet, opet biti
kao nekada

Hej, ja još pamtim dane te
pa to je jučer bilo
Hej, a gdje (tko) smo sada ti i ja

I ljubit’ ću te dugo
k’o da sutra neće doć’
Ugasi svjetlo, izbriši slike
neka traje ova noć


"Ovce"

Kad se ovce pobune
čuvari kao da se začude
"Sačuvaj nas, Bože, vremena
svi se bune bez razloga"

Šuti, dušo, bolje je
zašto tražiš nevolje
Hoćeš da nas razdvoje
Zar ne čitaš novine?

I bolje pjevaj "bla, bla, bla"
jer to nikog ne dira
pa će da te sviraju
po cijeli dan, na radiju

Sudbina je ovaca
da prežive bez novaca
"Od malena mene valjaju"
Mogli bi da prestanu

Dosta