Suzy CBS 84814
1980
1. Kada noć umiješa prste u grad (3:23)
2. Još jedna o Hrastu (2:48)
3. Ona je tako prokleto mlada (2:49)
4. Kad Miki kaže da se boji * (2:10)
5. Javi se (2:31)
6. Hvala ti (4:35)
7. Neda (3:10)
8. Parteri za ples (3:19)
9. Ne udaraj me nisko ** (1:20)
10. Vruće igre (2:35)
11. Samo sjećanja (3:59)
12. Ti povuci prvi potez (4:00)
Aki - vokal, klavijature
Ras - gitare, sax, vokal
Srećko - bas, vokal
Paolo - bubnjevi, vokal
Hus - gitare, vokal **
Sve pjesme napisao: Husein Hasanefendić, osim * (B. Štulić)
Ploča je snimljena u "General Recording Souns" Milano, rezana u "Elektroformati" Milano
Snimatelj: Bruno Malasoma
Producent: Tini Varga
Fotografije: Dražen Kalenić
Design: Mirko Ilić
Pomogli su: Claudio Pascoli
Saksofon solo na "Samo sjećanja" James Cunningham - tehnička pomoć
Glavni i odgovorni urednik: Blaško Novak
Muzički urednici: R. Antonić i D. Šarac
Izvršni producent: Milan Škrnjug
Kada noć umiješa prste u grad
Svaki dan, isti dan
lunjaš gradom, sasvim sam
Trošiš tijelo na nikakva tijela
duša ne zna što bi htjela
Čekaš noć, da umiješa prste u grad
Svi pripravni ratnici
što su samo u gomilama glasni
Kao rijeka, u centar kreću
tisuću i viče, traže sreću
Kada noć, umiješa prste u grad
Ponekad želiš iz vlastite kože
nejasno slutiš - i bolje se može
Odletjeo bi nekud, nemaš petlje
Svjetlo se gubi, ulica zove
Kada noć, umiješa prste u grad.
Zrinjevcem noću ko ovdje vlada
za mlade glave se prodaju tijela
Ista krema, u Kavkazu drema
za svakog pravog, mjesta nema
Još jedna o Hrastu
Sakatog pod rukom, leluja nad šankom
tipična faca, odjelo za ured
S’ dosta muke, dosta truda
prepoznajem lice, prijatelja Hrasta
Ajde, stari sredi se, nije ti vrijeme
ti još uvijek možeš, ne popuštaj (još si mlad)
Opustio se, puši, loče pivo
promukla grla, vraća se sa tekme
A nije tome ni tako davno
u istoj klupi smo sjedili
Hrast je uvijek kužio stvar
Ona je tako prokleto mlada
Iako ja nisam za odbacit tek tako
Drzat korak s njom nije mi lako
Pogledaj je kako plese, lijepa je ko san
Ja sam lose volje jer me ceka gadan dan.
Ono sto govorim malo joj vrijedi
Pristojno me slusa, al' me ne slijedi
I sve mi se cini da ne igram kod nje
Ne disemo skupa i to je sve.
Jer ona je tako prokleto mlada
Ona je tako prokleto mlada
Ona je tako, tako mlada
I boli je glava, zivi za sada.
Uvijek je u kakvom toplom filmu
I ja bih sa njom, rado bih sa njom
Al' suvise sam cesto prepun straha i ...
A njoj je zivot jos uvijek samo igra.
Kad Miki kaže da se boji
Kad Miki kaže da se boji, on misli ozbiljno
Ima fobiju od potresa, živi visoko
Kad Miki kaže da se boji, u očima mu strah
toksira se vinjakom i ne pomišlja na laž
Kad Miki kaže da se boji
on strahuje za kćer
što će njoj pilule, ima 13 let
Kad Miki kaže da se boji
dan postaje siv
Naručujem novu rundu
i odlazim
A na ulici sa svake strane
filijale, uredi
iz njih plaze birokrate
Jao, ljudi, pa ja se bojim
Tek sada znam
što je strah
Ja se bojim
Javi se
Imam svjetla u boji
imam i kolor TV
imam telefon da zovem
a kada zovem, nema te!
Hej, hej, ‘ajde barem javi se!
Hej, hej, barem jednom javi se!
Imam i sobu sa barom
imam i dubok džep
imam i pregršt snova
a zašto onda, ne gledaš me?
Hej, hej, ‘ajde barem pogledaj me!
U kafiću stojim
k’o da ne postojim
prođeš pored mene
k’o pored sjene
Hvala ti
Pred vratima njenog stana
Ja sam ostavljao svoje brige
I dileme i strahove
Odagnati ona je mogla
Pored nje bih našao mir
I titraje mi znala
Nikad ništa tražila nije
A toliko tog' mi dala
Hvala ti, hvala ti, hvala ti
Što si vjerovala kada nitko nije
Što si pomogla, za tvoje želje,
Tvoje snove hvala, hvala ti
Otkako kako je nema
Uvidam koliko mi znaći
Nikad, nikad, nikad više
Takvu ženu neću naći
Pričao sam joj o ljubavi
Koju ne mogu naći
Nikad nisam ni pomislio zašto je uvijek sama
Kakva sam ja budala.
Neda
Neki dan u pasažu, na popodnevnoj kavi
Naletjeh na Nedu, ljubav školskih dana
Žarila i palila on je tada
Dosta se promijenila nakon tolikih godina
Priča mi da rinta u nekoj lijevoj firmi
Da pomalo posustaje, nasmrt se dosađuje
I da je još uvijek sama, i ako nemam ništa protiv
Da svratimo na piće do njenog stana
Neda, nije više tako ohola
Neda, mnogo lakše sada kaže da
Gledam je dok se svlači, kako to sada stručno radi
I pitam je da l' se sjeća onih dana
Kako nas je redom odbijala tada
One se smije i kaže: ma hajde mali pusti, bila sam mlada.
Parteri za ples
Poslušaj me, djevojčice
ne bježi tako od mene
Dosadno je
Nasmiješi mi se, malena
u meni gori potreba
Hladno je!
Meni treba lijek
već me hvata bijes
Nađite mi partnera za ples
Ne vjerujem više u sebe
želio bih da si kraj mene
U nevolji sam
Stalno čujem glasove
smiju mi se, plašim se
Kako grozna stvar
Ne udaraj me nisko
Ako želiš - možeš
Ako možeš - znam da hoćeš
A ako hoćeš - šta da ti radim
Sem da ti kažem - ne udaraj me nisko.
Vruće igre
Vruće igre na ulicama
vruće igre u predgrađima
vruće igre po mračnim podrumima
vruće igre - u našim godinama
Hej, nasmiješi se!
Dok smo zajedno dobro je!
Vruće igre u novinama
vruće igre u uredima
vruće igre u foteljama
Vruće igre!
Vruće igre u klubovima
vruće igre u krevetima
vruće igre u dugim noćima
vruće igre - u našim godinama!
Samo sjećanja
Svejedno koji dan, ista je stvar:
Vraćam se kući, sa posla u dva
spremam nešto, da zavaram glad
Sjednem malo da pročitam novine
al’ novine su, jučerašnji broj
Dok je ona bila tu
opet mislim na nju
Samo sjećanja
u ovom stanu ostala su uredna
Duša praznih, džepova praznih
ne može se reći da probali nismo
al’ uz malo dobre volje
moglo je i bolje
Poludjeli vjetrovi, svuda su me bacali
al’ na kraju priče, opet ista stvar
godina više i sjećanja
O, moj Bože, kako duga, kako pusta noć
Gasim svjetlo, čitati ne mogu
Krevet je pust bez nje
Ti povuci prvi potez
Ti si sve
što nisam želio da budeš
Lijepo ime, lošoj pjesmi
Ti si sve
što nisam želio da budeš
Bogat okvir, prazno platno
Ti!
Ti si uvijek ta
koja nekog vraga, nekog Boga zna!
Imaš nešto za reći u krivo vrijeme!
Do ludila si me dovela!
Kako to
da više ne vidim ništa
od onog što sam nekada volio?
Sad si sve
što nisam želio da budeš
Samo znam, da pobjeći želim!
Ipak ti povuci prvi potez
ipak ti, budi ta
Ja nemam snage, nemam volje
Gotovo je!
1980
1. Kada noć umiješa prste u grad (3:23)
2. Još jedna o Hrastu (2:48)
3. Ona je tako prokleto mlada (2:49)
4. Kad Miki kaže da se boji * (2:10)
5. Javi se (2:31)
6. Hvala ti (4:35)
7. Neda (3:10)
8. Parteri za ples (3:19)
9. Ne udaraj me nisko ** (1:20)
10. Vruće igre (2:35)
11. Samo sjećanja (3:59)
12. Ti povuci prvi potez (4:00)
Aki - vokal, klavijature
Ras - gitare, sax, vokal
Srećko - bas, vokal
Paolo - bubnjevi, vokal
Hus - gitare, vokal **
Sve pjesme napisao: Husein Hasanefendić, osim * (B. Štulić)
Ploča je snimljena u "General Recording Souns" Milano, rezana u "Elektroformati" Milano
Snimatelj: Bruno Malasoma
Producent: Tini Varga
Fotografije: Dražen Kalenić
Design: Mirko Ilić
Pomogli su: Claudio Pascoli
Saksofon solo na "Samo sjećanja" James Cunningham - tehnička pomoć
Glavni i odgovorni urednik: Blaško Novak
Muzički urednici: R. Antonić i D. Šarac
Izvršni producent: Milan Škrnjug
Kada noć umiješa prste u grad
Svaki dan, isti dan
lunjaš gradom, sasvim sam
Trošiš tijelo na nikakva tijela
duša ne zna što bi htjela
Čekaš noć, da umiješa prste u grad
Svi pripravni ratnici
što su samo u gomilama glasni
Kao rijeka, u centar kreću
tisuću i viče, traže sreću
Kada noć, umiješa prste u grad
Ponekad želiš iz vlastite kože
nejasno slutiš - i bolje se može
Odletjeo bi nekud, nemaš petlje
Svjetlo se gubi, ulica zove
Kada noć, umiješa prste u grad.
Zrinjevcem noću ko ovdje vlada
za mlade glave se prodaju tijela
Ista krema, u Kavkazu drema
za svakog pravog, mjesta nema
Još jedna o Hrastu
Sakatog pod rukom, leluja nad šankom
tipična faca, odjelo za ured
S’ dosta muke, dosta truda
prepoznajem lice, prijatelja Hrasta
Ajde, stari sredi se, nije ti vrijeme
ti još uvijek možeš, ne popuštaj (još si mlad)
Opustio se, puši, loče pivo
promukla grla, vraća se sa tekme
A nije tome ni tako davno
u istoj klupi smo sjedili
Hrast je uvijek kužio stvar
Ona je tako prokleto mlada
Iako ja nisam za odbacit tek tako
Drzat korak s njom nije mi lako
Pogledaj je kako plese, lijepa je ko san
Ja sam lose volje jer me ceka gadan dan.
Ono sto govorim malo joj vrijedi
Pristojno me slusa, al' me ne slijedi
I sve mi se cini da ne igram kod nje
Ne disemo skupa i to je sve.
Jer ona je tako prokleto mlada
Ona je tako prokleto mlada
Ona je tako, tako mlada
I boli je glava, zivi za sada.
Uvijek je u kakvom toplom filmu
I ja bih sa njom, rado bih sa njom
Al' suvise sam cesto prepun straha i ...
A njoj je zivot jos uvijek samo igra.
Kad Miki kaže da se boji
Kad Miki kaže da se boji, on misli ozbiljno
Ima fobiju od potresa, živi visoko
Kad Miki kaže da se boji, u očima mu strah
toksira se vinjakom i ne pomišlja na laž
Kad Miki kaže da se boji
on strahuje za kćer
što će njoj pilule, ima 13 let
Kad Miki kaže da se boji
dan postaje siv
Naručujem novu rundu
i odlazim
A na ulici sa svake strane
filijale, uredi
iz njih plaze birokrate
Jao, ljudi, pa ja se bojim
Tek sada znam
što je strah
Ja se bojim
Javi se
Imam svjetla u boji
imam i kolor TV
imam telefon da zovem
a kada zovem, nema te!
Hej, hej, ‘ajde barem javi se!
Hej, hej, barem jednom javi se!
Imam i sobu sa barom
imam i dubok džep
imam i pregršt snova
a zašto onda, ne gledaš me?
Hej, hej, ‘ajde barem pogledaj me!
U kafiću stojim
k’o da ne postojim
prođeš pored mene
k’o pored sjene
Hvala ti
Pred vratima njenog stana
Ja sam ostavljao svoje brige
I dileme i strahove
Odagnati ona je mogla
Pored nje bih našao mir
I titraje mi znala
Nikad ništa tražila nije
A toliko tog' mi dala
Hvala ti, hvala ti, hvala ti
Što si vjerovala kada nitko nije
Što si pomogla, za tvoje želje,
Tvoje snove hvala, hvala ti
Otkako kako je nema
Uvidam koliko mi znaći
Nikad, nikad, nikad više
Takvu ženu neću naći
Pričao sam joj o ljubavi
Koju ne mogu naći
Nikad nisam ni pomislio zašto je uvijek sama
Kakva sam ja budala.
Neda
Neki dan u pasažu, na popodnevnoj kavi
Naletjeh na Nedu, ljubav školskih dana
Žarila i palila on je tada
Dosta se promijenila nakon tolikih godina
Priča mi da rinta u nekoj lijevoj firmi
Da pomalo posustaje, nasmrt se dosađuje
I da je još uvijek sama, i ako nemam ništa protiv
Da svratimo na piće do njenog stana
Neda, nije više tako ohola
Neda, mnogo lakše sada kaže da
Gledam je dok se svlači, kako to sada stručno radi
I pitam je da l' se sjeća onih dana
Kako nas je redom odbijala tada
One se smije i kaže: ma hajde mali pusti, bila sam mlada.
Parteri za ples
Poslušaj me, djevojčice
ne bježi tako od mene
Dosadno je
Nasmiješi mi se, malena
u meni gori potreba
Hladno je!
Meni treba lijek
već me hvata bijes
Nađite mi partnera za ples
Ne vjerujem više u sebe
želio bih da si kraj mene
U nevolji sam
Stalno čujem glasove
smiju mi se, plašim se
Kako grozna stvar
Ne udaraj me nisko
Ako želiš - možeš
Ako možeš - znam da hoćeš
A ako hoćeš - šta da ti radim
Sem da ti kažem - ne udaraj me nisko.
Vruće igre
Vruće igre na ulicama
vruće igre u predgrađima
vruće igre po mračnim podrumima
vruće igre - u našim godinama
Hej, nasmiješi se!
Dok smo zajedno dobro je!
Vruće igre u novinama
vruće igre u uredima
vruće igre u foteljama
Vruće igre!
Vruće igre u klubovima
vruće igre u krevetima
vruće igre u dugim noćima
vruće igre - u našim godinama!
Samo sjećanja
Svejedno koji dan, ista je stvar:
Vraćam se kući, sa posla u dva
spremam nešto, da zavaram glad
Sjednem malo da pročitam novine
al’ novine su, jučerašnji broj
Dok je ona bila tu
opet mislim na nju
Samo sjećanja
u ovom stanu ostala su uredna
Duša praznih, džepova praznih
ne može se reći da probali nismo
al’ uz malo dobre volje
moglo je i bolje
Poludjeli vjetrovi, svuda su me bacali
al’ na kraju priče, opet ista stvar
godina više i sjećanja
O, moj Bože, kako duga, kako pusta noć
Gasim svjetlo, čitati ne mogu
Krevet je pust bez nje
Ti povuci prvi potez
Ti si sve
što nisam želio da budeš
Lijepo ime, lošoj pjesmi
Ti si sve
što nisam želio da budeš
Bogat okvir, prazno platno
Ti!
Ti si uvijek ta
koja nekog vraga, nekog Boga zna!
Imaš nešto za reći u krivo vrijeme!
Do ludila si me dovela!
Kako to
da više ne vidim ništa
od onog što sam nekada volio?
Sad si sve
što nisam želio da budeš
Samo znam, da pobjeći želim!
Ipak ti povuci prvi potez
ipak ti, budi ta
Ja nemam snage, nemam volje
Gotovo je!
Нема коментара:
Постави коментар