27. 8. 2005.

Prljavo kazalište - Moj dom je Hrvatska [^]

Dallas Records - CD DALLAS 361
2005


1. Moj dom je Hrvatska
2. Kuda bi za vikend
3. Tamo imam prijatelje
4. Šteta što je...
5. Kao
6. Previše je previše
7. Cobra Tref
8. Sava mirno teče
9. Imam jedan zakon
10. Sestro slatka sestro

11. Kao što kaže Marija Jurić Zagorka
12. Ne bih te zatajio


Glazba i tekstovi: Prljavo kazalište

U stvaranju albuma sudjelovali glazbenici:
Dubravko Vorih - bass gitara
Davor Rodik - steel gitara
Marko Vojvodić - gitara
Marko Križan - saxofon
Neven Mijač - usna harmonika

Posebna zahvala Dubravku Vorihu, Dušanu Mandiću i drums tehnician: Igoru Paradišu, UHDDR i kulturnom centru Dubrava

Snimatelj i ton majstor: Davor Smotalić
Producent: Prljavo kazalište
Snimano: srpnja, kolovoza i rujna 2005.
CBS Studio i dvorana kina "Forum" SC

Contact management grupe: Tihomir Fileš
CBS email: files29@hotmail.com
mob: 098 385 835

Likovno oblikovanje: "Božesačuvaj"



Moj dom je Hrvatska

Sve je lijepo kao na razglednici
radnici bez posla, klinci na ulici
Starci čekaju red pred kontejnerima
gladni guraju sve u pučkim kuhinjama

Moj dom je Hrvatska
ja dižem zastavu, do neba

Sve je lijepo kao sa razglednice
dimnjaci bez dima, puste oranice
Negdje ispod zvijezda još je tvoj kućni broj
s' pticama u parku, tu na svome si svoj

Na razkrižu s' gitarom stojim i zamišljam
da je bolji svijet, da sam bolji i sam
Ponekad bude mi, dovoljan sunčan dan
ničeg nije me strah, ja imam svoj san

Tvoj dom, tvoj dom, tvoj dom je Hrvatska


Kuda bi za vikend

Kuda bi za vikend?
Nije za Jeruzalem
mediteranom plove ratni brodovi

Kuda bi za vikend?
Daleko je Ramala
Alaha i Izraela svađaju se sinovi

Vrijeme je nemirnih letova
vrijeme je sotonskih stihova
vrijeme je suza i bijesova
sami smo između svjetova

Kuda bi za vikend?
Moskva je u suzama
za naftu i novac lako ginu svi

Kuda bi za vikend?
Londom nije isti znaj
Ostanimo kod kuće čekajući kraj


Tamo imam prijatelje

Tamo gdje se puno pije, gdje nitko ne smije
tamo imam prijatelje
Tamo gdje se smišljaju o vlasti vicevi
gdje su malo otkopčani šlicevi

Tamo gdje se dolazi kad više nemaš gdje
tamo imam stol za plakanje
I plaćam rundu - dvije za pale švercere
skitnice i lake djevojke

Pa okrećem broj sa 098
kažem: 'Zlato, pogodi tko sam!'
Ako Boga znaš, ako ne spavaš
želiš isto što i ja - ljubav

Tamo gdje su cipele, još uvijek blatnjave
tamo imam prijatelje
Gdje su ispod noktiju krv, znoj i prašina
gdje se stari prije vremena


Šteta što je...


Nosiš modru haljinu, onu meni najdražu
ali znam, to nije zbog mene
i u oči gledaš me da mi srce polomiš
i da umrem od ljubomore

Tajno iza koljena kap parfema nanosiš
ali znam, to nije za mene
noćas ideš tko zna gdje, samog sebe sram me je
kada znam da sam ti kriv za sve

Al' ja nisam k'o i drugi
ja uvijek praštam prvi

Šteta što, što je kurva
kažu svi, a ja šutim (slutim)


Kao

Ne prođe ni dan, a da se ne pokajem
za svaku onu riječ zbog koje sam ostavljen
izgubljen za raj, stoti puta poražen
srca smrznuta, od tebe zaboravljen

Kao, da je snijeg u svibnju zauvijek
kao, da sam sam na svijetu oduvijek

Ne prođe ni dan a da se ne rastužim
dovoljno je da samo oči otvorim
paučine nit, spušta se niz zidove
prstom pišem ti ime usred prašine


Previše je previše

Ne pamtim ni ulicu, ne pamtim ni broj
ne pamtim ni dan, kad sam bio tvoj
što je malo previše, previše je previše

Ne pamtim ti ime, ne pamtim ti glas
ne pamtim ni parfem, možda čak ni stas

Bolje je za sve
da samo prođeš kraj mene
jer bojim, bojim se
ako te se sjetim
sjetit' ću se previše

Ne pamtim tvoj krevet, a ni grijeha još
il' sam bio pijan, il' u duši loš

Ne pamtim tvoj osmijeh, a ni suze, znaj
ne znam ni početak, a još manje kraj


Cobra Tref

Tog dečka stvarno srcem voljeli smo svi
kažu da su ga pred jutro ubili
tu noć pikova ga dama nije htjela
k'o da ga je proklela

Nosio je cipele od zmijske kože
malo izlizane od česte tučnjave
s' ljudima što bijesni su na sve
surovi od rakije

Ako umrem, neka umrem
kao Cobra Tref

Imao je srce uličnog heroja
i na licu osmijeh djeteta
to što ima, to sa svima podijeli
k'o i sva sirotinja

Prvih dana one nove godine
dok su jelke bile još okićene
dao mi je svoje sretne cipele
kao da je znao sve

Nije znao sigurno da Bog postoji
al' je bio siguran da doći će
i u neki neočekivani sat
tvoje ime šapnut' će

Tog dečka stvarno srcem voljeli smo svi
kažu da su ga pred jutro ubili
k'o da zagonetke sve je riješio
samo se nasmiješio


Sava mirno teče

Kroz ovaj grad teče rijeka, mutna, pomalo prljava
tek kada pređem preko nje, tada znam - ja sam kod kuće

Na tvoja vrata kad tiho pokucam svaki put bojim se
možda te nema, možda ne otvoriš, možda me ne voliš

A Sava mirno teče
kraj nas

Sve rjeđe pamtim ceste i gradove, imena, datume
ali još čuvam noć kada sišli smo skupa do obale

I nismo čuli umorne skitnice, psovke i tučnjave
k'o da je praznik, zvijezde su padale u mulj i kamenje

Ti samo stavi ruke na moja ramena
neka ti oči sjaje poput dragog kamena


Imam jedan zakon

Dan je leden, ja sam tako vruć
spuštaš zastor i okrećeš ključ
U tvom oku poznati je sjaj
nemam ništa protiv, ali znaj

Ima jedan zakon, nemoj reći svakom
da smo, dušo, bili zajedno

Prijatelj ti nisam, a ni brat
zato pazi kad mi ljubiš vrat
Ovoj igri uvijek zna se kraj
nemam ništa protiv, ali znaj


Sestro slatka sestro

Sestro, slatka sestro
hajde kući vrati se
Zadnjih dana strašno brinem
strašno brinem zbog tebe

Mada moje suze, ne
tebi ništa ne znače
Hajde kući, zlato
hajde, kući vrati se!

Sestro, slatka sestro
čujem svašta za tebe
Prodavači sreće noću
bijeli prah ti donose

Jer nisi ti za tuđe ruke
ni za grube poljupce
Nisi ti za tuđe ruke
ma hajde, kući vrati se!


Kao što kaže Marija Jurić Zagorka

K'o što kaže Marija Jurić - Zagorka
sve je više svađa na dvoru naših kraljeva
kada padne noć
doći ću ti preko Kaptola

Ti obuci haljinu od brokata
i ogrni plašt od baršuna
pobjeći ćemo ispod zidina
budi moja Gordana

Puštam da me snovi prevare
tramvajem do zadnje stanice
dalje moram sam, moram pješice
daleko je predgrađe!

Škripi snijeg pod mojim nogama
dok se vučem mokrih cipela
kao da si tu, šapućem u mrak
budi moja sudbina


Ne bih te zatajio

Ako sam te i povrijedio
ako slagao sam nekada
ako sam ti srce ranio
zatajio te ne bih nikada

Ako sam i druge gledao
ako sam im poljubac dao
to ti nikad neću reći
da ti poslije ne bi bilo žao

Ako sam ti kasno došao
ako te i nisam nazvao
kunem ti se, evo, iznova
zatajio te ne bih nikada

Ako sam ti srce ranio
nisam nikad to prebolio
ako sam ti srce ranio
nisam sebi to oprostio

Нема коментара:

Постави коментар

SLOVO PO SLOVO

[*] premijerno na netu
[^] prethodno samo neki od tekstova na netu
[~] takođe i na omotu albuma