Prljavo kazalište - Zlatne godine [^]

Jugoton - LSY 62071
Datum rezanja vinila: 4.12.1985


1. Ne zovi mama doktora (3:30)
2. Pod sretnom zvijezdom mi smo rođeni (3:35)
3. Zlatne godine (3:10)
4. Sladoled * (2:50)
5. Dan za danom (4:00)
6. Moja djevojka je otišla u armiju (4:10)
7. U krevetu mom, u Nojevoj barci (4:00)
8. Groblje slonova (4:15)
9. Ma kog' me Boga za tebe pitaju (5:55)


Autor svih pjesama: Jasenko Houra, osim "Sladoled" - Olja Dubroja

Jasenko Houra
Mladen Mac
Marijan Brkić
Nino Hrastek
Tihomir Fileš

Gosti:
Zoran Kraš - klavijature
Duško Mandić - PPG
Davor Črnigoj - duhački instrumenti
Olja Dubroja - vokal *
Vlasta, Danijela, Andrea - prateći vokali

Snimljeno u studiju "SIM", Zagreb 1985.
Snimatelj: Dragan Čačinović
Muzički producent: Ivan Piko Stančić

Design omota: Ante Matić
Fotografija: Ivo Pukanić
Izvršni producent: Milan Škrnjug

Muzički urednik i v.d. glavni i odgovorni urednik: Siniša Škarica


Ne zovi mama doktora

Što sad ljubav
ma što sad ljubav ima s' tim
kad te više ne volim

Ma ne plačem, mama
ne rade to muškarčine
sve je to od dima
ma kakve emocije

I to što ne jedem, mama
to je stvar linije
i sama znaš
da ne trpim savjete

Ne zovi, mama, ne zovi doktora
jer nema lijeka, protiv tog otrova
ma dobro, mama, preboljet' ću ja to
samo pusti, nek' svira glasno
Rock 'n' Roll


Pod sretnom zvijezdom mi smo rođeni

Pod sretnom zvijezdom mi smo rođeni
kao brojevi
Pod budnim okom mi smo odrasli
da ne bi griješili

Šezdeset osme još premali
da bi je shvatili
od nas niko nema hrabrosti
za sutra pitati

Ne zovite sad, ne zovite sad 92
jer ovo nije pjesma
pjesma buntovna

Ne zovite sad, ne zovite sad 92
jer ovo je pjesma
pjesma nadanja

Pjesma nadanja
ne zovi 92


Zlatne godine

Šta bi dali, gospođo da vam je šesnaest godina?
I da ste barem malo opet, hmmm, onako slobodna
da li bi onda imali plan, kako da ubijemo dan
jer ovo su moje zlatne, zlatne godine

Sta bi dali, gospođo da vam muž sad ne drijema?
I da se u njemu kao i u meni sad oluja sprema
za vas su to niži porivi, za mene prirodni darovi
jer ovo su moje zlatne, zlatne godine

Zlatne godine, zlatne godine
ja znam, znam, znam imam strašan plan
Zlatne godine, zlatne godine
ja znam, znam, znam kako ubićemo dan

Imam strašan plan...
o imam paklen plan...
kako ubićemo dan...


Sladoled

Šetamo gradom prljavi i bosi
iscrpljuje nas tako težak rad
ruka u džepu, tvrda sol u kosi
kako je dosadan ovaj grad

Sve mi je smiješno, usta su mi suha
ogledala su prazna kao zrak
dragi se stranci veselo smiješe
od njih gore smrdi, po kremama

Hajde honey, please, please
ja bih jedan dobar liz, liz
nakon ovakvog dana, bio bi red
ma hajde, kupi mi sladoled

Bljuzgavi kafići uvijek mi se smuče
kada ih čuva ljetna šminka sva
samo zbog tebe opet mi je vruće
zavedi me, negdje u hlad


Dan za danom

Stojim na uglu i brišem cipele
promijenila se ulica druge armije
tu sam nekad čekao prijetelje
svoje vjere ratnike

I kad bi kod kuće, bilo najgore
i kad bi mi trebalo, rame za plakanje
tu sam nekad čekao prijatelje
a danas niko neće doć'

Dan za danom
uvijek ista stvar
Kotrljam se gradom
kao sniježna lavina


Moja djevojka je otišla u armiju

Moja je draga otišla u armiju
iznad kreveta stavila je sliku Breninu
Stariješine su dobre, o djevojkama brinu
vojnici se trude nježnim metkom da ih skinu

Na, na, na, na, na, na, na
ma moja djevojka
Na, na, na, na, na, na, na
sad služi armiju

Moja je draga otišla u armiju
piše, predložena je za partiju
Radujem se našem, prvom vikendu
kad vidjet' ću je, u vojničkom rublju


U krevetu mom, u Nojevoj barci

Besane, ljetne noći su sve
otvaram vrata i puštam duhove
Osjećam, da kiše dolaze
neka grad, ovaj potope

Ako izgubiš sve, ti ćeš me naći
u krevetu mom, u nojevoj barci
Jer ako izgubiš sve, ti mi se javi
u krevetu mom, ti si u Noevoj barci


Groblje slonova

Ti si fina prostirka za krevet
tebe ne, bude prije devet

Ti ne znaš kroz šta uvijek prođem
prije no što kući dođem

Ja otirač sam za tvoje noge
pruži ruku da ne padnem dolje

Ovaj grad je, samo groblje slonova
ne želim noćas, probleme s' teškim ženama


Ma kog' me Boga za tebe pitaju

Ma kog me Boga za tebe pitaju
spuštam glavu, brišem finu prašinu
I rijetke ptice pjevajući, umiru
a napolju hladne kiše, padaju

Ma kog me boga za tebe pitaju
u sebi molim da me suze, ne izdaju
I strašno mrzim Romea i Juliju
sve mi stvari smrde sad, na prevaru

Ooo, ooo, napolju hladne kiše padaju..

Ma kog me boga za tebe pitaju
i suze mi na oči, tjeraju